• 980x300 crkva lijeva strana

  • 980x300 crkva izvana

  • 980x300 kajz pan1

 

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje da bismo ti služili. 

Psalam 130, 3-4

 

pozdravkrižu

 

Homilija. Četvrta korizmena nedjelja

> Župne obavijesti. Župnikovo pismo

> Raspored misnih nakana, bez nazočnosti vjernika

4A K slijepac

 

HOMILIJAIV. korizmeni tjedan / Nedjelja, 22. 3. 2020.

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:  1Sam 16, 1b.6-7.10-13a; Ps 23, 1-6; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41

Župa Rođenja Isusova – Kajzerica, Željko Nestić

 

Misna čitanja Četvrte korizmene nedjelje

Bilo bi dobro da prije nego počnete čitati homiliju za četvrtu korizmenu nedjelju pročitate liturgijska čitanja koja možete naći u Bibliji prema gore naznačenim kraticama ili na poveznici naše web stranice. Izvrsno bi bilo i vrlo korisno kada biste kao roditelji o čitanjima porazgovarali i sa svojom djecom. Sada je vrijeme koje nam omogućava obnoviti ili razviti neke stare obiteljske običaje i mehanizme koji će nas učiniti još više Božjima.

Draga braćo i sestre u Kristu,

ove korizme imamo privilegij slušati velike dijelove Ivanova evanđelja, remek djela evanđelja u kojima nam evanđelist želi pomoći shvatiti strukturu - konstrukciju našega duhovnog života.

Na početku korizme počeli smo s kušnjom u pustinji, zatim smo bili na brdu Preobraženja, prošlu nedjelju kod Jakovljeva zdenca na susretu Isusa i Samarijanke, a sada pribivamo ozdravljenju slijepca od rođenja. Inače, ova nedjelja se u tradiciji Crkve naziva Laetare – prema sadržaju i prvim riječima ulazne pjesme – Veseli se Jeruzaleme! Razlomimo Riječ i pronađimo svoj razlog veselja.

Kao podlogu i uvod o razmišljanju nad Evanđeljem dobro nam dođe prvo čitanje Prve knjige o Samuelu. Bog šalje Samuela kako bi pomazao za kralja onoga kojega je sām Bog odabrao i kojega mu pokaže. Jišaj predstavlja svojih sedam sinova, Samuelu se čini da bi najizgledniji bio Eliab – djeluje sigurno, uvjerljivo, poduzetno, odgovorno, čvrsto, visoka stasa, gotovo bez mane, savršen za kralja. Pa i sami kada smo u službi izabrati nekoga i povjeriti mu neki posao, procjenjujemo sposobnosti, izgled, titule, znanje, ponašanje, stil odijevanja,…, da je po našim kriterijima vjerojatno bismo još dan danas odlučivali tko će biti Petar Stijena – a kaže Gospodin: Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu. Tako Gospodin izabra Davida koji, kao najmlađi sin, uopće nije bio niti predstavljen kao mogući kandidat za kralja. Ali, tako Bog čini.

Pa nije to prvi puta da je Njegova logika sasvim drugačija od naše – osobito po pitanju izabranja, poziva (neki od nas to znaju vrlo dobro)… Nije li Bog ono odabrao Jakova, namjesto Ezava koji je bio stariji, ili Mojsija koji je sam za sebe govorio kako je nevješt kao govornik, ili toliki proroci koji su se smatrali potpuno pogrešno odabranima za poslanje koje im je Bog ponudio… pa i sami, vjerujem, dođemo u situaciju kada pomislimo da nismo sposobni obavljati one zadatke, poslove ili službe koje Bog stavlja pred nas. Ali Bog s izabranjem i našim pristankom daruje čovjeka silinom svojih darova, tako da nas obuzima Duh Gospodnji i postaje nam moguće i ono što nam se po svakoj našoj logici i iskustvu čini nemogućim.

Kako je cijelo korizmeno vrijeme nekada predstavljalo put novih krštenika prema Vazmenoj noći u kojoj će biti kršteni – tako su i sva Evanđelja koja slušamo kroz nedjelje korizme obilježena upravo tom tematikom. Vraćaju nas na izvore naše vjere, tumače nam našu bīt i poslanje, obnavljaju našu vjeru i ponovno nam govore o značaju vlastitog krštenja.

U evanđeoskom odlomku imamo događaj i sliku našega cjelokupnoga duhovnog života. Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Obično smo znali čitati kako su drugi dolazili k Isusu, povlačili ga za haljinu, donosili mu uzete i hrome, tražili ga da ih ozdravi – u ovom slučaju on se zaustavlja i izabire mene. Mene koji sam slijep od rođenja.

Pisac ovog evanđelja jako voli, s razlogom, uspoređivati čin stvaranja s početka svetog Pisma i događaj Isusa Krista kao novo stvaranje, novi savez, novi život, novo stvorenje. Imajući to na umu, razumjet ćemo ovo evanđelje kao interpretaciju našeg stvaranja, postajanja novog stvorenja u krštenju, i života s Bogom koji je Isus. Tako je: čovjek od stvaranja - Slijepac od rođenja. Stvoreni se čovjek odmetnuo od Boga, tako da je progledao i uvidio svu svoju i tuđu golotinju. Time je postao slijep za Boga i čekao je trenutak da ga Isus prolazeći onuda ugleda i ozdravi. Isus čini samo svoje poslanje radi kojega je poslan od Oca. Svojim čovještvom to jest – zemljom i božanstvom to jest - pljuvačkom, čini kal kojim premazuje te zaslijepljene oči.

No, od čovjeka traži i njegovu zauzetost, ne želi nas nasilno ozdravljati; traži od čovjeka onaj lakši dio, da se okupa u kupalištu Siloamu. Ivan tumači svojim čitateljima grčkog jezika kako Siloam na hebrejskom znači Poslanik. No, ne želi im samo prevoditi hebrejske izraze, već želi usmjeriti pozornost na Poslanika. Spasonosan zahvat ozdravljenja događa se kupanjem iliti uranjanjem u Poslanika, jedini poslanik je Krist – uronjen u Krista čovjek je ponovno progledao. Krštenjem stječem sposobnost ponovno vidjeti, krštenjem uranjam u Siloam - u Poslanika - u Krista.

Kod krštenja, Bog svećeniku govori, baš kao ono Samuelu iz prvog čitanja: Ustani, pomaži ga: taj je… taj zadobiva posebno poslanje u obitelji, Crkvi, društvu … na takvom onda i ostaje duh Gospodnji.

Vidimo da je cijeli ovaj događaj ozdravljenja ili bolje rečeno ozdravljanja – jedan proces koji traje, i podrazumijeva: Božju intervenciju kao i moju vlastitu zauzetost. To nije neka magijska radnja, mahanje sa svijećama i čarobne formule već ozbiljan proces – napor koji podrazumijeva suradnju Boga i čovjeka.

I možemo još jednu temu, usput, provući: starozavjetna duhovnost često koristi sljepoću kao izraz kazne za grijehe – a učenici pitaju: pa tko je kriv za tu sljepoću? Kao da uvijek netko mora biti kriv, zašto ga je Bog kaznio? Ili, što su njegovi predci takvoga učinili da on jadan isplaćuje za tuđe grijehe? Ako mislimo da je to bilo samo onda, prevarili bismo se – i danas ima onih koji drugima olako daju duhovne dijagnoze o njihovim prošlostima i predcima koji su „krivi“ za neki očiti nedostatak - „ranjenost“ (najčešće duhovni). Takvima se onda preporuča činiti neko ozdravljenje, očišćenje, nizanje molitava. Ima onih koji pristanu na to; tako sebi uzimaju ulogu Otkupitelja, kao da Isus Krist nije dovoljno za to umro, i onda oni otkupljuju tuđe grijehe. A Isus daje odgovor, sljepoća je prilika da se pokažu djela Božja. Prilika da se pokaže Bog, dakle, nitko ne mora za to biti kriv!

Kao da tek nakon ovog čina ozdravljanja, slijedi središnji dio. Čovjek je progledao, sada konačno vidi – a evo i ljūdi, farizeja - povjerenstvo za ustanovljenje istinitosti. Svaki naš istinski susret s Gospodinom na druge će djelovati zbunjujuće.

Vidjet će da smo kao isti ili slični; jesmo mi, a opet nešto nije isto – jedni će govoriti: on je, drugi pak: nije nego mu je sličan. On će sam za sebe tvrditi: ja sam!

U izvornom tekstu, grčkom tekstu, ovdje stoji izraz γ εμ (ego eimi), zanimljivo je da se tim istim riječima Bog predstavlja Abrahamu, Mojsiju… – Krist tako govori o sebi „Ja sam svjetlo svijeta“, „Ja sam pastir dobri“, „Ja sam koji jesam!“… čovjek koji je progledao i tvrdi za sebe: ja sam i Kristov: ja sam – čine ih sličnima, slijepčevo lice poprima Kristov lik…

Farizeji opet igraju svoju igru. Ne negiraju čudo, jer ne mogu. Čovjek je bio slijep i sada vidi – ipak, našli su oni rupu u zakonu. Sve je to dobro, ali nije to smio činiti subotom, koja je za Židove kao što bi nama trebala biti nedjelja. Nisu mogli podnijeti da njih - farizeje, učitelje zakona, pismoznance, poznavatelje teologije, crkvenog prava, nadiđe jedan obični slijepac koji si je ionako sam kriv za svoje stanje. Izbacili su ga. Isus kao Dobri Pastir nije ga ozdravio i ostavio, vraća se k njemu i događa se čovjekovo priznanje i iskazivanje vjere u Isusa kao Boga.

Tko bi rekao da će jedan slijepac ovako završiti, ali što se čovjeku čini nemogućim, Bogu je očito ostvarivo. Možda je naše slijepilo u tome da u „običnoj“ ispovijedi ili „običnoj“ svetoj misi ne prepoznajemo „obični“ kal, blato i pljuvačku, čovještvo i božanstvo, koji su u stanju preobraziti moje srce. Ta preobrazba učinit će da progledam i novim pogledom pronađem zdenac na kojem ću piti živu vodu, a tako ću jedino odgovoriti na kušnje koje me snalaze hodajući ovom pustinjom na putu prema svom Uskrsu. Isus nas je našao, već ovdje na ovom susretu kod zdenca, odgovorimo mu na njegovu riječ: Vjerujem Gospodine …. Tako ćemo vesela srca u ovoj čudnoj i oskudnoj svakodnevici moći s psalmistom pjevati: Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim, uljem mi glavu mažeš, (mene odabireš i pomazuješ), čaša se moja prelijeva… Ozdravljeni smo i osposobljeni vratiti se s gore u nizinu, ako treba i u dolinu smrti, zla se ne bojim jer si Ti sa mnom. I evo nam, čini se, dovoljan razlog veselja za danas!

Bog vas blagoslovio! Amen!

 

z lin

Kontakt

ŽUPA ROĐENJA ISUSOVA
Kajzerica
Ulica IX. Podbrežje 35
10020 Zagreb

info@zupa-kajzerica.com


tel.  +385 1 655 02 93

 

ŽIRORAČUN

Zagrebačka banka

IBAN: HR9623600001101628709

 

UREDOVNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA

17:00-18:00  utorak, četvrtak, subota i po dogovoru 

Lokacija