• 980x300 crkva lijeva strana

  • 980x300 crkva izvana

  • 980x300 kajz pan1

 

"Za naše današnje društvo bilo bi dobro kada bi u jednomu danu obitelji ostale zajedno, kada bi se kuću pretvorilo u dom ostvarenja zajedništva u Božjemu miru."

Papa Benedikt XVI. (iz knjige "Isus iz Nazareta") 

 

pozdravkrižu

 

Peta korizmena nedjelja

29. ožujka 2020.

Lazar

 Isus uskrisuje Lazara (autor: Marko Ivan Rupnik)

Dragi župljani, braćo i sestre u Kristu, pozivamo vas da se na Petu korizmenu nedjelju priključite slavlju Euharistije iz naše župne crkve Rođenja Isusova na Kajzerici. 

Prijenos Mise možete pratiti na youtube kanalu od 11:00 sati:

https://www.youtube.com/channel/UCZ4_vD3BdUO11kNQyjD2mKg/

Na ovom kanalu možete također pratiti Misu od subote, 28. ožujka.

 

z lin

 

Homilija. Peta korizmena nedjelja

29. ožujka 2020. u 11:00

Željko Nestić, župnik

 

Čitanja 5. korizmene nedjelje

Ez 37, 12-14; Ps 130, 1-8; Rim 8, 8-11; Iv 11, 1-45

Bilo bi dobro da prije nego počnete čitati homiliju za Petu korizmenu nedjelju pročitate liturgijska čitanja koja možete naći u Bibliji prema gore naznačenim kraticama ili na poveznici naše web stranice. Izvrsno bi bilo i vrlo korisno kada biste kao roditelji o čitanjima porazgovarali i sa svojom djecom. Sada je vrijeme koje nam omogućava obnoviti ili razviti neke stare obiteljske običaje i mehanizme koji će nas učiniti još više Božjima.

Draga braćo i sestre u Kristu,

unatoč svim (ne)prilikama korizma nije odgođena, nije prebačena za neko bolje vrijeme – sada je vrijeme milosno sada je vrijeme spasa - ma kako god vam se činilo da to zvuči nevjerojatno.

Nakon svega što smo ovih dana doživjeli netko će reći kako Božja Riječ koju smo čuli – zvuči nekako aktualno, jasno, prodorno, čisto, kao da je pisana za ove dane. Možda je bolje misliti ovako: Božja Riječ je uvijek jednako aktualna, uvijek jednako vrijedi. Pitanje je: kako su raspoložene naše uši za Njegovu riječ? U buci je riječi nemoguće čuti – a sada je tiho, mir je, ne trčimo više histerično na „neodgodive“ sastanke, ne odlazimo na vrlo važna sportska natjecanja, ne letimo u trgovinu za svaki gram soli – Riječ se čuje – počeli smo uviđati da nije sve tako važno kao što se činilo da je važno. Jer kad je sve važno – onda ništa nije važno. A riječ je važna! Govor današnjeg evanđelja najavljuje nam već prorok Ezekiel u prvom čitanju: „Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova“… „I duh svoj udahnut ću u vas da oživite“… o tome se radi u evanđelju o snazi Riječi Božje koja ima snagu oživjeti – vratiti iz sigurne smrti.

Riječ evanđelja po Ivanu koje nam se nudi ove pete korizmene nedjelje obiluje detaljima, pisac Ivanova evanđelja detaljima mnogo govori, pa ćemo svratiti pozornost samo ne neke. Riječ je o umrlom Isusovu prijatelju Lazaru u Betaniji (heb. Eleazar – „Bog je moja pomoć“ i Betanija – „kuća jada, muke, bolesti“).

Svi smo potrebni Božje pomoći, barem je to ovih dana postalo očito, sami ne možemo - kao što je to mislio prvi čovjek, Adam i Eva. Svi smo stanovnici Betanije. Tražimo Isusa jer dogodilo nam se nešto na što više ne možemo utjecati, nešto što nije pod našom kontrolom. „Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.“ Marija i Marta pozivaju u pomoć Isusa pozivajući se na ljubav koju Isus ima prema Lazaru, prema meni i tebi. „A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.“ To je stav Boga prema tebi.

Očekivali bismo možda da Isus bez odgađanja ostavlja sve i trči upomoć. Ljudi se pitaju: zašto jednostavno ne dođe (ako već sve može) i pomogne kako bismo riješili i taj problem. Isusov odgovor je pomalo neobičan: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.“ Ovakav odgovor doduše zvuči mudro, ali od toga ja nemam ništa, što mu to znači da je to na slavu Božju – i da se proslavi Sin Božji?

U Svetom Pismu, slava Božja je kvaliteta Boga koja daje život, ona je životvorna, slava Boga je zapravo život čovjeku. Ili ako bismo mogli drugačije poredati ove misli u ovom slučaju(!); slava Boga je izazvana bolešću, bolest ju aktivira – a slava Boga znači život čovjeku.

Da nas netko pozove na sličan način kao što su to učinile Marta i Marija Isusu – vjerojatno bismo poletjeli u posjet Lazaru – a Isus „ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio“.

Bog vidi smrt kao san, zato Isus i govori svojim učenicima: „Lazar, prijatelj naš, spava…“ za one koje vjeruju smrt je kao neki san, neko drugačije stanje, nikako ne prestanak života, kao da bismo rekli: sad je kraj. I takav Isusov izraz je izazvao nesporazum kod učenika, i kao da je htio preskočiti sva dodatna tumačenja i dokazivanja, na kraju ipak zaključuje: „Lazar je umro“. (Još ne razumiju!)

Lazar je već četiri dana u grobu – dakle ne da je u snu, ili da je zamro ili se netko zabunio, ili da još ima nade – ne! Već četiri dana je mrtav. Nema te sile na ovom svijetu, cjepiva, lijeka, operacije, postupka, respiratora, defibrilatora koja bi ga vratila u život.

Ima jedna mogućnost doduše, moguće da se stanje preokrene u samo jednom slučaju - ako postoji nešto što je jače od smrti – nešto, što nadilazi samu smrt. Ljubav Božja je iznad te smrti: „A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara“.

„Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući“. Ovaj odnos snaga nam je već poznat, Marta je ta koja poslužuje, hoda, obilazi, gleda – Marija je malo drugačije naravi. Marta kao da u svoj toj brizi i trčanju, unatoč što poznaje Isusa i dalje ga vidi kao nekoga velikog sveca, čudotvorca. Marta reče Isusu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“

On će sada ćiribu - ćiriba, hokus - pokus, sve vratiti na staro. Marta još uvijek ne vidi Isusa kao Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga – i zato nam se Isus predstavlja, otkriva tko je: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ Jeli nam to jasno? „Vjeruješ li ovo?“

To je ono što je jače od smrti koja se postavila kao prepreka – Isus nam se danas predstavlja tko je i što je. Na nama je „procijeniti“ govori li istinu ili nam se krivo predstavlja. Ako je istina to što Isus govori, onda to traži potpuni angažman, potpuno prihvaćanje, nema više kalkulacija ili odlaganja – „budem već“ – imali smo prilike živo doživjeti našu malenost i krhkost: „budem već“… sada je vrijeme za to „budem“.

Pridružuje se i Marija: ona koja je sklona sjediti i slušati: na Isusov poziv ustaje. Njezini zemljaci „mišljahu da ide na grob plakati.“ Marija ipak ide Kristu.

Sada su svi kod groba; nekako to mjesto izaziva u nama posebne osjećaje, znamo iz vlastitog iskustva. Pogled u nečiji grob, ne ostavlja me ravnodušnim. Bog je u ovom događaju iskusio rastanak s voljenom osobom, osjećaj napuštenosti, prekinutih prijateljskih ili obiteljskih odnosa – Isus osjeća gubitak. I smrt će nas doista razdvojiti – to je tako. To se ima dogoditi kad-tad, to i izaziva strah u nama ovih dana… I zaplaka Isus. Neki će reći: više od ljudskog plača za gubitkom prijatelja bio je to plač Boga nad ljudskom nevjerom. Ne znam.

Isus dolazi do groba i zapovijeda da se kamen s grobnice ukloni. Marta, opet onako praktična i dobronamjerna, apelira da se grob ipak ne otvara: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.“ Isus je podsjeća: „budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju“.

Događa se cijeli obrat situacije: „Lazare izlazi!“ To je ona ista Riječ po kojoj je sve stvoreno, vidljivo i nevidljivo, tom riječju nastao je ovaj svijet i čovjek, tom istom Riječju u svetoj misi kruh postaje Tijelo, a vino Krv Kristova, to je ta stvaralačka – Božja Riječ i to je njezina snaga. „I mrtvac iziđe.“

Riječ Božja kudikamo nadilazi snagu smrti, ona je poput potresa, ona je sposobna sve odjednom učiniti mogućim, sve razjasniti, ona je sposobna odriješiti te i od straha i nemoći i bojažljivosti, a onda i moje oholosti, i sebičnosti, moje pohlepe i lakomosti: „Odriješite ga i pustite neka ide!“

Nakon svega ovoga, mnogi, piše Pismo, „povjerovaše u nj“, povjerovaše da je Isus Bog – Spasitelj svijeta, ona nas spašava. Molimo Boga da se tako dovrši i naše ovo današnje evanđelje koje živimo. Amen!

 

z lin

Kontakt

ŽUPA ROĐENJA ISUSOVA
Kajzerica
Ulica IX. Podbrežje 35
10020 Zagreb

info@zupa-kajzerica.com


tel.  +385 1 655 02 93

 

ŽIRORAČUN

Zagrebačka banka

IBAN: HR9623600001101628709

 

UREDOVNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA

17:00-18:00  utorak, četvrtak, subota i po dogovoru 

Lokacija