Škrabica mudrosti

Ovdje možete pronaći raznoliko duhovno blago koje će Vam usmjeravati korake prema Spasitelju svijeta, Isusu Kristu... prema svakom čovjeku za kojeg je On umro.

 

. . .

 

Priča koju vrijedi pročitati

Na dobrotvornoj gala večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu koju pohađaju djeca s posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je s prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju. Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:

"Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima sve što stvori priroda je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"

Svi prisutni su utihnuli. Otac je nastavio:

"Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."

Potom je nastavio priču. Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet. Siniša je upitao oca:

"Što misliš, tata, bi li me oni pustili da igram s njima?"

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovu sinu značilo da mu dopuste da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovu invaliditetu. Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao ga (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:

"Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmijehom obukao dres svog tima. Otac ga je ozaren gledao s majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima. Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila s dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu; razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao s tribine. U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3!! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta. I zaista, dosuđen je jedanaesterac za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti.

 Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu!?

Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu! Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao pravilno šutirati, a kamo li pogoditi okvir gola i da prevari vratara. Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički vratar je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinu životu, odlučio se baciti na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići. Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledatelji povikaše:

"Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni! Trči, trči, i šutni je u mrežu!"

Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje. Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol!" Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom delirijumu, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i ... smjestio je u mrežu!

 Muk ..., a onda provala ... prasak - svi skočiše:  'Siniša, Siniša, bravo, Siniša!'

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao junaka koji je spasio svoj tim od poraza.

"Toga dana ...", završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice, "... dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet." Siniša nije preživio do sljedećeg ljeta.

Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!

A sada mali dodatak ovoj priči:

Svi šaljemo i prosljeđujemo stotine viceva, smiješnih poruka i spotova putem e-maila, onako rutinski, bez razmišljanja, a kada dođe do toga da pošaljemo poruke poput ove, tu oklijevamo. Nasilje, vulgarnosti, bizarnosti i česte opscenosti slobodno prolaze i kolaju 'Cyberspace'-om, ali javna rasprava o uljudnosti najčešće i ne stiže u naše škole, ni na naša radna mjesta. Šteta. Ako Vi sada razmišljate o tome proslijediti ili ne proslijediti ovu poruku, najvjerojatnije, birate ljude u svom adresaru koji su 'prikladni' za to, dakle, one koji su "prikladni" za ovu vrstu pošte.

Ali osoba koja Vam je ovo poslala vjeruje da svi mi možemo utjecati na to da se stvari promijene. Svi imamo na desetine prilika svakog dana pomoći da se ostvari taj 'prirodni poredak stvari'. Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor:

Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?

Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako tretira svoje najnesretnije pojedince.

Pročitavši sve ovo, Vi sada imate mogućnost izabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti:

1. izbrisati;  2. zadržati; 3. proslijediti

Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh!

 

. . .

 

Moj brat

- Nije li ti preteško ovo breme što ga nosiš? – pitali dječaka, koji je na leđima prtio svoga bolesnog brata.

- To nije breme, to je moj brat – odvrati dječak.

                                                                   W. Hoffsümmer

 

. . .

 

Smrt najbogatijeg čovjeka

U nekom gradu na istoku živio je stari, siromašni ali veoma pobožni čovjek po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao mu je anđeo i priopćio vijest: “Rubene, sutra u zoru, umrijet će najbogatiji čovjek u ovome gradu!”

Ruben se odmah probudi, od straha pade na koljena i zavapi u molitvi: “Bože dragi, zašto bi moj gospodar morao tako naglo umrijeti?” Žurno se odjenuo i pohitao prema gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata dok se gospodar nije pojavio na prozoru.

“Gospodaru, oprosti što te budim, ali usnuo sam strašan san. Anđeo mi je priopćio da će u zoru umrijeti najbogatiji čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!”

Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ali bogataš je veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo.

Probudilo ga je lupanje na vratima. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor. Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: “Gospodaru, maloprije je umro tvoj sluga Ruben.”

Priča iz starih predaja

Riječ ‘bogat’ dolazi od riječi Bog. Bogat je onaj tko ima Boga uza se. Mnogi se u Boga zaklinju, ali je malo onih koji za njim idu. (...)

 

. . .

Najbitniji trenutak života

Pitali su mudraca, koji trenutak čovjekova života je najbitniji, koji je najbitniji čovjek kojeg u životu susreće, i koje djelo je u životu najnužnije?

Odgovor je glasio:

Najbitniji trenutak uvijek je sadašnjost,
najbitnija osoba uvijek je baš ona koja se nalazi nasuprot tebe, a najnužnije djelo uvijek je ljubav.

M. Eckhart

 

. . .

Pravednost

Neki je bogataš - sluteći da bi uskoro mogao umrijeti - odlučio je svoje blago podijeliti sinovima. Znajući kako su obojica lakomi, te da ni jedan ne bi ništa prepustio drugome, dozove bilježnika da sastavi oporuku.

Bogataševa posljednja želja je glasila: "Nakon moje smrti neka stariji sin sva moja dobra podijeli na dva dijela, prema svom nahođenju. A mlađi sin ima pravo izbora koji će od ta dva dijela uzeti".

W. Hoffsümmer

. . .

Tri sita

Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac.

- Sokrate, moram ti reći: onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao...

- Čekaj! - prekinu ga mudrac. - Jesi li sve što imaš reći prosijao kroz tri sita?

- Tri sita? - pitao se ovaj u čudu.

- Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što mi želiš reći prosijati kroz tri sita. Prvo sito jest istina. Što mi imaš reći jamačno si ispitao je li to istina.

- Ne. Samo sam čuo, ali...

- Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Je li to što mi želiš reći dobro?

- Ne - tiho izusti ovaj. - Potpuno suprotno, naime...

- Ako je tako - prekine ga mudrac - onda prosij to kroz treće sito i upitaj se je li to potrebno reći.

- Potrebno baš nije, ali...

- Dakle - nasmija se Sokrat - ako to što mi imaš reći nije ni istinto, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time.

W. Hoffsümmer

. . .

Kradljivac i majka

Dječak je u školi nekome ukrao pločicu za pisanje i donio je svojoj majci. Majka ga nije karala; čak je pohvalila njegovu snalažljivost.

Drugoga dana je kući donio nečiji kaputić; majci je bilo drago.

Odrastavši, mladić je donosio sve veće i vrjednije stvari. Dok ga konačno nisu uhvatili i svezanih ruku doveli do vješala.

Došla je i majka. Zdvojna, udarala se u prsa. Mladić ugleda nesretnicu i zamoli neka mu dopuste da joj nešto šapne. I dovedoše je k njemu. Sin snažno ugrize majku za uho i - na zaprepaštenje sviju - reče glasno:

- Da si me pošteno izmlatila kad sam prvi put ukrao pločicu za pisanje, ne bi nikad došlo do toga da zavrijedim vješala.

Ruska narodna

 

. . .

 Prošnja

U jednoj crnačkoj crkvi, na američkom srednjem zapadu, čuju se prijekori: 

- Ja sam, braćo i sestre, ogorčen vašom nevjerom! Sabrali smo se ovdje da zaprosimo Nebo neka nam se smiluje i nakon tolike suše pošalje kišu. A što vidim? Ni jedan od vas nije ponio kišobran!

W. Hoffsümmer

 

. . .

Kako je Isaac Newton argumentirao Isusovo uskrsnuće

Ova priča dokazuje da su i najveći umovi svijeta, znanstvenici, bili svjesni toga da je čovjek 'ništa' pred snagom Božjom, tako nedokučivom i slavnom, tako složenom nema zemaljskog uma koji ne zastane pred kreacijom obične kapljice kiše, a kamoli ne pred kreacijom samoga čovjeka.

Zgoda koju ovdje donosimo pripisana je Issacu Newtonu, jednom od najvećih umova naše povijesti koji je čvrsto vjerovao u biblijski koncept stvaranja. Zbog svoje vjere u Boga jednom je bio upitan: 'Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?' (mislili su na Isusovo uskrsnuće).

Na to je znanstvenik pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike: 'Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti ovu željeznu prašinu?'

Odgovor nije dobio. Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge. U prašini nije ostalo ni molekula željeza.

Tada Newton reče prisutnima:

'Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati takvu moć našim dušama kada bude trebalo da se obuku u svoja proslavljena tijela.'

Svi prisutni naprosto su zanijemili!

( Isaac Newton, +1717., engleski fizičar, matematičar i astronom; jedan od najznačajnijih znanstvenika u povijesti )

 

. . .

Sijač dobrote

Bio jednom jedan čovjek, kojeg su zvali "sijač dobrote". Ime mu je sasvim pristajalo, jer je cijeli život samo dobrotu sijao.

To mu nije bilo teško, jer se u njegovu srcu nalazio izvor dobrote. 
Kad su ljudi vidjeli koliko je dobar, neki su ga jako zavoljeli, a neki su ga čak zamrzili.

Jedni su mu govorili "dobar i lud su braća", ali on bi se samo nasmiješio i nastavio činiti dobro.

Rekao im je "blago ludima od dobrote" i dalje su ga pokušavali odvratiti od dobrote učeći ga da je nužno osvetiti se, ali on se nije želio nikome osvećivati.

Na nagovaranja drugih nije se obazirao. Ljudi koji su ga voljeli otvarali su svoja srca dobroti i ljubavi, a drugi su ga još više zamrzili.

Dogovorili su se da ga uhvate i ubiju. Ubili su "Sijača dobrote", ali samu dobrotu nisu mogli ubiti. Ona je poslije njegove smrti, poput mlade pšenice na našim njivama, iznikla u srcima ljudi. 

I raste, širi se i donosi svoje plodove…

                                                                     Nepoznati autor

Nemoj dopustiti da nešto ili netko uništi taj izvor dobrote u tvome srcu.

 . . .

 

 

 

Kontakt

ŽUPA ROĐENJA ISUSOVA
Kajzerica
Ulica IX. Podbrežje 35
10020 Zagreb

info@zupa-kajzerica.com
tel.  +385 1 655 02 93

 

ŽIRORAČUN

Zagrebačka banka

IBAN: HR9623600001101628709

 

UREDOVNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA

17:00 - 18:30 sati:  utorak, četvrtak, subota i po dogovoru 

Lokacija