Živjeti na Kristovu izvoru sebedarja
20. nedjelja kroz godinu (C), 2016.
Krist je kroz svu povijest znak protivljenja. Šimunova najava Marijina Sina kao svjetla i znaka protivljenja predstavlja Mesiju koji neće provocirati i nepromišljeno pretvarati bližnje u svoje protivnike, ali neće praviti ni kompromise. Krist nije došao ljude uspavati u njihovu lijepom "miru", već ih poziva na preobrazbu, na rad za druge. A takvi su uvijek znak protivljenja. Tijekom cijele povijesti spasenja proroci su bili neshvaćeni i progonjeni. Ali Bog ih nikad nije napustio.
Evanđelje polazi od temeljne činjenice da pravo kršćanstvo u nasljedovanju Isusa Krista nikada ne može biti udobna građanska religija. Kršćanstvo je prije svega vjera i odnos s Bogom. Radikalnost Isusove poruke ne smije se umanjivati. Njegove riječi i djela automatski zahtijevaju odluku i time ujedno razlikuju duhove. Naprotiv, prava odlučnost je često neugodna, bolna i dovodi do pravih razdora i podjela u najužim ljudskim odnosima.
Opredijeliti se za Krista znači poći njegovim putem i ostvariti u svom životu Njegove ideale sebedarja za druge do kraja, do smrti i uskrsnuća.
Prema takvom Isusu nitko ne ostaje ravnodušan. U takvog Isusa vjerujemo i uz Njega ostajemo i onda kad mnogi govore da to „nije moderno“, jer dao nam je primjer kako ustrajati i unatoč svim ovozemaljskim smicalicama ostati vjerni svom krsnom zavjetu; unatoč protivljenjima usvojiti kršćanski svjetonazor i živjeti na Kristovu izvoru sebedarja. (pk)
