I "crna ovca" Isusu je važna
Razmišljanje uz 24. nedjelju kroz godinu (c), 2016.
Tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćenog grješnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. (Lk 15,7)
Uvjeren sam da bi se i danas mnogi "pobožni" uzbudili i uzbunili jer Isus ne posjećuje samo pristojne ljude nego i grješnike, koji su bili na zlu glasu. I društvo u naše vrijeme dobro razlikuje jedne od drugih. Ponekad i s razlogom. Mediji su puni "izvještaja" o takvim mutnim likovima na koje se u društvu gleda "poprijeko". I nije čudo da takvo društvo "pobožni" izbjegavaju.
Kako li je Isus mogao ili smio zalutati u tako "loše društvo"? Pobožni farizeji njegova vremena tako su to vidjeli. Farizeji nisu bili tako loši ljudi, premda ih se danas smatra kao skupinu licemjera i dvoličnjaka na koje je Isus često podizao glas. Bili su zapravo pobožni, držali se zakona i pokušavali živjeti po vjeri. Prinosili su žrtve i zbog toga često bili siromašni. Carinici nisu poznavali takve skrupule i bili su stoga prilično bogati. I evanđelje izvještava da se Isus bavio takvim "nepristojnim" ljudima, sumnjivim likovima.
Pitamo se zašto je to činio. Odgovor su obje današnje evanđeoske usporedbe, jer za Boga nitko nije bezvrjedan, također ni "izgubljena ovca", niti "jeftin novac", niti "izgubljeni sin". Kod Boga, po Isusovu nauku, nitko nije otpisan, jer On ne poznaje beznadne slučajeve.
Isusova poruka je jasno definirana: Ako si zalutao Bog već ide prema tebi. I ako si se izgubio Bog te traži i neće mirovati dok te ne nađe. Ne postoji prljavština iz koje te Bog neće podići.
Ipak ostaju dva pitanja kod ovih dviju usporedbi: Tko je izgubljena ovca, tko izgubljena drahma? Na koga Isus tu misli? Misli li se ovdje samo na loše, zle, crne ovce? Možemo li se i mi tu prepoznati? Crnih ovaca ima u svakom vremenu, svakom društvu. Također i u Crkvi, čak i u Vatikanu, kako kaže emeritus papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi "Posljednji razgovori". Isus traži te "crne ovce". Ne da prikaže njihov krivi put kao nešto bezazleno, nego da ih dovede kući, u Očev dom. Isus želi da se "dobri" srčano raduju ako se grješnik obrati, upravo onako kao što radi toga "u nebu vlada radost". Isus želi da i mi "grješnici" ne budemo otpisani, jer i za nas je prolio svoju krv na križu.
Može li netko od nas biti stoposto siguran da i sam jednom neće doći u zabludu i postati "crna ovca"? Zar nije utješna misao: ako se i meni (ne daj Bože!) tako nešto dogodi, smijem se još uvijek nadati da Isus ide za mnom, da će me naći i dovesti "kući". Eto, tako sam i ja grješnik njemu zaista važan.
. . .
Prvo čitanje, Knjiga Izlaska 32,7-11.13-14
U one dane: Gospodin progovori Mojsiju: "Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' Dobro vidim – reče dalje Gospodin Mojsiju – da je taj narod tvrdešije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod."
Mojsije se pak zauze pred licem Gospodina, Boga svoga: Gospodine!
Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i baštinit će je dovijeka!'"
I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.
. . .
Drugo čitanje, Prva poslanica Timoteju 1,12-17
Predragi! Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.
Vjerodostojna je riječi vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grješnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni, prvome, Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
. . .
Evanđelje, Luka 15,1-32
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grješnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grješnike, i blaguje s njima."
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: "Tko to od vas ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.'
Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."
"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe. A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila!' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grješnika."
. . .
