Siromašni Lazar pred mojim vratima
Razmišljanje uz 26. nedjelju kroz godinu (c), 2016.
Promatrajući svijet u kojem živimo, uočavamo da je bogatstvo kao sredstvo neovisnosti cilj mnogih ljudi. I ono nije nešto zlo, ako se shvati da je najbogatiji onaj tko puno daje. Ali onomu tko ima bogatstvo, a ljubomorno i škrto ga čuva samo za sebe, ono može postati opasno. O toj opasnosti Isus je često govorio i opominjao, možda u današnjoj prispodobi o siromašnom Lazaru i bogatom rasipniku opominje najoštrije.
Jednome je život prekrasan, drugome "tuga pregolema". Bogataš oblači skupocjenu odjeću, a siromah je u dronjcima. Bogatašev stol je rasipno raskošan, a Lazar se samo želi nasititi mrvicama s bogataševa stola.
Sve to jednoga neminovnog dana postaje suprotnost. Isus uspoređuje ondašnjost i sadašnjost. Siromah se u drugom životu tješi, a bogataš trpi. I što sada? Nije li to primitivno osvetničko razmišljanje i jeftina utjeha za siromaha i bolju onostranost? Isusu je cilj upravo suprotan. To je hitni poziv bogatašu da upravo ovdje zgrabi svoju šansu. Ona je sasvim blizu, leži pred njegovim vratima. Mora učiniti ono što je razumljivo - nahraniti siromašnog Lazara.
Ali bogataš je zaslijepljen i ne primjećuje tu jednostavnost rješenja problema. Bogatstvo čovjeka čini svojim zarobljenikom, robom. Njegovo srce je tvrdo i slijepo i ne opaža siromaha tu pred svojim vratima. Uznemiruje ga i smeta pogled te bijede.
Zbog čega je bogataš konačno plijen pakla? Nije to zlo koje je on učinio, nego dobro koje nije učinio. Ne činiti dobro daje prostor zlu. Isus stoga opominje koja je opasnost bogatstva. Misli li Isus da je bogati rasipnik neki "teški bogataš", "tajkun"? Uvjeren sam da on misli na svakoga od nas, jer ja često pred svojim vratima imam Lazara koji je siromašan, bespomoćan, onaj koji ovisi o mojoj naklonosti, koji se nalazi u lošijoj situaciji nego ja.
I crkvene strukture, župne, molitvene i mnoge druge vjerničke zajednice su pozvane da se u ovim "ludim vremenima" međuljudske otuđenosti, nepovjerenja, prijevara i "lopovluka" traže oblici za prevladavanje tehničkih prepreka i nađe načina da se potrebnima otvori srce dobrote i ljubavi.
Kad smo osjetljivi i "bogoslušni", otkrit ćemo pred svojim vratima više ljudi nego što slutimo. Očajne, siromašne, prestrašene, mučene bolestima, slomljene brigama. Naša će se naklonost manje pokazivati na materijalnom području nego na duhovnom: u ljudskoj toplini, toleranciji, otvorenosti, vremenu... Bog nas susreće u različitim oblicima: ne smije ga se tražiti samo "u nebu". Moramo izoštriti oči i srce, inače ćemo se spotaknuti o njega bez da to primijetimo. Izgovor "to nisam znao" neće nas uvijek opravdati.
. . .
Prvo čitanje, Amos 6,1a.4-7
Ovo govori Gospodin svemogući: "Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na gori samarijskoj! Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počiljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. Stog će prvi sad biti prognani, umuknut će veselje raskošnika."
. . .
Drugo čitanje, Prva Timoteju 6,11-16
Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati on, blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
. . .
Evanđelje, Luka 16,19-31
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve."
"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"
"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane.'"
. . .
