Krunica

Ružarij je "kruna" svih molitava Crkve

Papa Ivan Pavao II, sveti papa, u listopadu 2002. godine proglasio je slijedećih dvanaest mjeseci „godinom krunice“. Uveo je pored radosnih, žalosnih i slavnih otajstava i otajstva svjetla. Time je potaknuo vjernike diljem svijeta da još usrdnije i pobožnije mole ovu najrašireniju molitvu na svijetu.

Svoje ime „krunica“ je dobila kao umanjenica od riječi „kruna“. U vrijeme nastanka imena ove molitve (sredinom 15. stoljeća) bio je običaj među mladom gospodom i damama da prigodne svečane vijence od ruža nanizanih na konopac sebi stavljaju na glavu. Bila je to ideja da se u čast Blažene Djevice Marije isplete vijenac od 150 ruža. Tako je za ovu molitvu nastao dvojaki naziv krunica ili ružarij.

„Molitva krunice je ništa drugo nego zajedno s Marijom promatrati lice Kristovo i njegovo spasiteljsko djelo“ (sv. papa Ivan Pavao II).

Krunica je drevna molitva vjernika. Moleći polagano evanđeoske riječi Zdravo Marijo i sjećajući se pojedinih otajstava našega spasenja, vjernici produbljuju svoju vjeru i predanje Kristu. To je ujedno i škola vjere, jer moleći vjernik i razmišlja o osnovnim istinama naše vjere. Iako ima više oblika moljenja krunice, ovdje ćemo prikazati samo dva uobičajena oblika.

Već pet stotina godina postoji molitva, koja se moli na zrncima nanizanima na uzici. Ta se molitva zove krunica. Na krunici su 59 zrna (53 mala i 6 velikih) bilo od drveta, kamena, stakla,... a sva su ona spojena u jednu cjelinu; početak krunice ukrašava sâm križ.

Vrlo je vjerojatno da je taj način molitve, povezane sa zrncima na uzici, bio od velike pomoći u molitvi onima koji nisu znali ili mogli čitati. Kod pojedinog zrnca mole se poznate molitve (Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu) a pri tom se razmatraju otajstva, vjerski događaji u svezi s poviješću spasenja. Kod Radosnih otajstava razmatra se život, kod Žalosnih trpljenje, kod Slavnih uskrsnuće Isusovo a kod otajstava Svjetla Isusovo navještanje kraljevstva Božjega.

Krunica se moli s posebnim značenjem u mjesecu listopadu. Ovo nas podsjeća na slavnu pobjedu nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. a pripisuje se upravo snazi moljenja krunice. U mnogim mjestima postoje bratovštine svete krunice, čiji članovi zajednički mole po nakani Crkve. Poznate su i crkve posvećene svetoj krunici, poput onih u Lourdesu, Fatimi, Lorettu, Zagrebu...

Djecu je lako naučiti moliti  krunicu, ali radi njezine meditativne monotonije nije ih lako za to i oduševiti. Za djecu bi bilo bolje molitvi dati neki drugi smisao. Kod svake desetice djeca bi molila samo jednu Zdravo Mariju. U svakom katoličkom molitveniku mogu se naći upute za moljenje krunice. (pek)