Naša obitelj slavi crkvenu godinu
Božić
Kupovina i darovi ne trebaju zasjeniti središnje značenje Božića. To je dan proslave Isusova rođenja, što ovaj dan kršćanima čini tako iznimnim. To se treba osjetiti u našim obiteljima. Lijepi su stoga običaji da djeca prije darivanja budu na dječjoj misi, a zatim kod punog stola, kad se svi okupe i međusobno darivaju ispod božićnog drvca (bora).
I sama djeca trebaju pomagati okititi božićno drvce, što bi nas moralo podsjetiti na drvo kušnje u raju. Kićenje božićnog drvca je običaj star otprilike 500 godina. Proširio se po cijelom svijetu, a izvore ima u Njemačkoj.
Datum Božića ne odgovara stvarnom Isususovu rođendanu koji nam nije poznat. Vrlo je vjerojatno da je Isus rođen koncem židovske godine (otprilike negdje u rujnu). Za svečanu proslavu Isusova rođenja Crkva je preuzela jedan stari rimski običaj: 25. prosinca je slavljen rođendan boga Sunca. Ni godina Isusova rođenja nije točno poznata, jer prijelaz na ovaj naš način računanja vremena „prije ili poslije Isusova rođenja“ uslijedio je tek u VI. stoljeću. Sve to u načelu nije toliko bitno. Odlučujuće je što kaže Sveto pismo: „Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene“ (Gal 4,4).
Za Božić se obično dijele darovi, ali ne samo ukućanima nego i ljudima u potrebi, već prema običajima mjesta ili biskupije. Ako to nije uobičajeno, tada trebamo i sami pronaći mogućnost darivanja onim najpotrebnijima. Tako pomažemo da se Isus rodi i među najsiromašnijima od siromašnih.
Prijedlozi
• Bilo bi lijepo razgledati jaslice u susjednim župama.
• Posjetit ćemo samca ili ga pozvati za obiteljski stol.
• Učimo i pjevajmo božićne pjesme!
