Župna kronika
Stanje do osnutka župe 1969. godine
Područje župe Kajzerica do 1966. godine pripada župi Svete Klare, a do 1969. pripada župi Marije Pomoćnice na Knežiji.
6. ožujka 1969.
Dekretom zagrebačkog nadbiskupa kard. Franje Šepera – potpisao generalni vikar Franjo Kuharić – Kajzerica postaje samostalna župa – Župa Podbrežje. Dopis o dekretu osnutka nove župe pogledajte OVDJE.
27. travnja 1969.
Za razdoblje od ovoga nadnevka, pa nadalje, zapisao je u župnoj Spomenici prvi upravitelj novoosnovane župe Izidor Tušek slijedeće:
Župa Marije Pomoćnice pretrpjela je godine 1964. veliku katastrofalnu poplavu. Uslijed velikih i dugotrajnih kiša rijeka Sava silno je narasla i porušila nasip te je voda neodoljivom silom provalila prema gradu te poplavila svu Knežiju do autoputa i željezničkog nasipa paralelno sa Savskom cestom. Voda je malene knežijanske kućice poplavila sve do krova. Na našem dvorištu (nap. urednika: misli na Knežiju) voda je postigla visinu od 180 centimetara, pa i u crkvi bila je voda visoka 40 cm. Katastrofa je došla nenadano u noći 25.X.1964. oko dva sata ujutro. Pa onda kada je već voda došla nisu ljudi pravo shvatili težinu situacije. Nitko nije vjerovao, niti si je tko mogao zamisliti da će voda narasti do te visine. Poplava je veći dio malenih knežijanskih kućica toliko uništila da više nisu bile za popravak nego su po gradskoj komisiji osuđene na rušenje. Povodom te činjenice, a već i ranije predviđenog gradskog plana, već je u proljeće 1965. započela blokovska izgradnja stambenih zgrada i do danas – Knežija – još prije nekoliko godina siromašna periferija grada Zagreba, danas je nastala stambena četvrt grada Zagreba. Ovamo u nove stambene blokove naselilo se već preko 20.000 ljudi – novi župljani, ali nažalost – malo je među njima dobrih vjernika. Župa je brojno narasla i četverostruko se povećala.
Radi tih okolnosti, a još više radi toga što se „Novi Zagreb“ izgradio na drugoj strani Save – blokovska stambena izgradnja: Zapruđe, Trnsko, Siget, Utrine – Nadbiskupski Duhovni Stol smatrao je potrebnim da osnuje preko Save pet novih župa: Zapruđe, Utrine, Trnsko, Siget i Podbrežje (Kajzerica nap. ur.).
Župa Podbrežje nastala je otcjepljenjem od župe Marije Pomoćnice, a obuhvaća teren: Južne Obale i Podbrežja te Remetinečku cestu do Aleje Borisa Kidriča, teren Zagrebačkog Velesajma, igralište Lokomotive i Hipodroma.
Uprava novoosnovane župe za sada se povjerava upravitelju župe Marije Pomoćnice vlč. Izidoru Tušeku i u dekretu mu se nalaže da nabavi župne knjige te počne voditi župne matice i župnu spomenicu, a drugo će se naknadno urediti. Dekret o imenovanju vlč. Tušeka možete vidjeti OVDJE.
27. travnja 1969.
Proglašenje nove župe
U nedjelju 24.IV.1969. je u crkvi Marije Pomoćnice proglašeno osnivanje nove župe pod nazivom „Zagreb-Podbrežje“ ovim oglasom:
„Važna obavijest: kako ste vjerojatno već pročitali u „Glasu koncila“ preuzv. zagrebački nadbiskup dr. Franjo kardinal Šeper je svojim dekretom od 6.III.1969. (datiran 30. lipnja 1969.) ustanovio pet novih župa u Zagrebu. Među tima je i župa „Zagreb-Podbrežje“. To je dio grada preko Save, koji je do sada pripadao župi Marije Pomoćnice. Granice ove nove župe jesu: Sa sjeverne strane: Sava do novog mosta do Mosta slobode; s istočne strane: Aleja partizanskih pilota do Aleje Borisa Kidriča; s južne i zapadne strane: Alejom Borisa Kidriča do projektiranog Savskog mosta.
Tu spadaju, dakle: sve Južne obale, sva Podbrežja i čitavi teren Velesajma. Upravitelj ove nove župe je za sada još župnik Marije Pomoćnice pa se i vjernici nove župe u svim župnim potrebama neka obraćaju ovamo tako dugo dok se na samom terenu nove župe ne otvori barem kakova župna kuća.“
Prva stranice župne Spomenice za 1969. godinu može se vidjeti OVDJE.
Reagiranje župljana na samostalnu župu
Vjernici novoosnovane župe Podbrežje nisu baš s oduševljenjem primili vijest o osnivanju nove župe. Prije svega zato što su prije tri godine jedva isposlovali od Nadbiskupije da se taj teren izdvoji iz župe Svete Klare i pripoji župi Marije Pomoćnice i tako su se priviknuli na župu Marije Pomoćnice da nisu osjećali potrebu za novom župom, a drugo zato jer u župi Podbrežje nema ni crkve ni kapele ni kuće za župu, a niti terena za to, pa se boje prevelikih troškova za sve to; a za pravo se još i ne zna što je po gradskom planu predviđeno na tom terenu: hoće li biti dozvoljena izgradnja obiteljskih kuća na tom terenu ili će se graditi stambeni blokovi, ili će se – kako neki misle – cijeli taj teren pretvoriti u parkiralište Velesajma; o tome ovisi opstanak novoosnovane župe „Podbrežje-Zagreb“.
1. kolovoza 1969.
Život u župi
Nabavljene su župne knjige: matice krštenih, vjenčanih i umrlih, župni urudžbeni zapisnik, župna spomenica – samo prometa je vrlo malo u župi, jer je taj teren malo naseljen. Više od polovice terena župe zauzima samo Velesajam, a svaka privatna izgradnja obiteljskih kuća je zabranjena za sada.
31. prosinca 1969.
Zaglavak
Čini mi se da je osnivanje župe Podbrežje ipak preuranjeno. Tu je premali teren i premalen broj vjernika. To se vidi po statistici župe na kraju godine. Od dana 27.IV.1969. kada je osnivanje župe proglašeno vjernicima, pa do danas, bilo je iz te župe kršteno 7, umrlih 7 i vjenčanih 3 para. Dakle, razmjerno vrlo malo. Djeca koja su se upisala za vjeronauk, redovito dolaze na Knežiju. Kada bi u novoj župi imali makar i malenu kapelu ili kuću gdje bi se moglo misiti i okupljati djecu za vjeronauk, sigurno bi se vjerski život bolje razvijao i više bi djece i odraslih dolazilo u crkvu, a dok toga nema, malo će koristi biti od osnivanja župe.
