Župnici na Kajzerici (1969-2021)
9. ŽELJKO NESTIĆ
18.08.2019. – 22.08.2021.
Vlč. Željko Nestić, na Misi 24.11.2019.
U našu župu stigao je novi župnik velečasni Željko Nestić (40). Svoj prvi službeni nastup na Kajzerici imao je u nedjelju, 25. kolovoza 2019. Prethodno je na službi kao župni vikar bio dvije godine u župi Jelkovec i paralelno u Ivanjoj Reci.
Velečasnog Željka vjernici Kajzerice dočekali su s radošću i izrazili mu kao novom župniku srdačnu dobrodošlicu.
Tko je novi župnik, što je sve radio do sada, koji ga je životni put vodio do svećeništva i do Kajzerice? O tome nam on sam daje odgovore.
Bog ne poziva savršene, već usavršuje pozvane!
Smjestiti kuću na format papira moguće je jedino stavljajući stvarne veličine u prikladno mjerilo. Zato bih to isto morao učiniti i s riječima ako bih trebao reći ponešto o svome pozivu.
Ponekad bih volio da vam mogu ispričati priču o ludim i nezaboravnim izlascima, pijankama i provodima, nezasitnim ljubavima i o nekom čudesnom Događaju koji sve to naglo prekida i dovodi me Kristu. Tako bi mi i samome lakše bilo shvatiti svoj životni hod.
No - moj poziv izrasta iz obične, često zamorne, sakramentalne redovitosti. Ipak, živio sam komotno - mnoge su mi stvari bile dostupne i mnoge sam si priuštio.
Lijepo je bilo sudjelovati u životu župe, ići na sve moguće susrete mladih, otkrivati duhovni svijet, hodočastiti, putovati… No ipak, nešto je nedostajalo!
Ne znam kada sam se počeo pitati jesam li pozvan biti svećenik. Znam samo da nikako nisam mogao doći do odgovora. Bog te često vodi do samog ruba strpljivosti, a ta neizvjesnost i tjeskoba kao da zbijaju u tebi snagu koja nastupa kada od iznemoglosti posustaneš u traganju.
Odustaješ od svoje tvrdoglavosti i bacaš se u ruke Bogu s potpunim povjerenjem. Tada se događa prijelom! Za mene je to bilo 22. rujna 2011. kada sam u 32. godini života ušao u zagrebačku Bogosloviju.
Pamtim svaki detalj toga dana i san prve noći. Kako i ne bih – sve se preokrenulo! I sve je došlo na svoje mjesto! Dugo mi je trebalo da shvatim, i još uvijek to utvrđujem, kako Bog stvarno ne poziva savršene, već usavršuje pozvane!
„Gospodine, ti sve znadeš. Tebi je znano da te volim“ (Iv 21,17).
8. MIJO ŠIBONJIĆ
05.08.2012. – 18.08.2019.
Župnik vlč. Mijo Šibonjić SLIKA svojim se novim župljanima na Kajzerici predstavio u Župnom listiću (L44) za Božić 2012. godine. Evo što je tada župnik napisao o sebi:
"Dopustite mi da se u kratkim crtama predstavim svima vama: ime mi je Mijo, a prezime Šibonjić. Rođen sam 4. travnja 1954. godine u jednom malom selu Drapnjići kod Tuzle u BiH, od oca Ive i majke Janje koji se ubrzo nakon mog rođenja sele u Slavoniju, u mjesto Otok kod Vinkovaca, gdje sam odrastao i završio osnovnu školu. Nakon osnovne škole odlazim 1969. godine u Zagreb na Šalatu u Dječačko sjemenište, gdje 1973. završavam maturu i počinjem novicijat u Njemačkoj, kao kandidat za Družbu Palotinaca.
Nakon novicijata nastavljam studij teologije u Zagrebu, gdje sam 1980. zaređen za svećenika. Prvu službu vršio sam u Srijemu, u Petrovaradinu, nakon toga u Vinkovcima, od 1995. sam na župi u Zaprešiću, a od 1. kolovoza ove godine (2012.) sam ovdje na Kajzerici kao biskupijski svećenik Zagrebačke Nadbiskupije, jer sam Družbu Palotinaca napustio 1. prosinca 2011.
I evo me sada među Vama, ovdje na Kajzerici, gdje bih želio u potpunosti i što je moguće bolje ispuniti svoje poslanje i zadaću svećenika-župnika koji je ponajprije duhovni upravitelj i "vođa" povjerenih mu vjernika, a onda i prijatelj, suputnik i supatnik na životnom putu koji sve nas vodi jednom cilju, a to je vječni dom našeg nebeskog Oca. Stoga pozivam sve župljane na suradnju i pomoć u ostvarenju ovog zajedničkog cilja!"
Osobito upečatljivo svećeničko služenje našega župnika bilo je u novoosnovanoj župi Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola, u Zaprešiću.
U to poratno vrijeme zatiče župu bez župne organizacije i bez crkve. Svojim sposobnostima i vrlo komunikativnim pristupom prema ljudima, kao i dobrim poznanstvima u inozemstvu, vlč. Mijo je izgradio novu crkvu, pastoralni centar i župnu kuću. Ono što je kudikamo važnije izgradio je duhovno župno zajedništvo, kako odraslih, tako djece i mladih.
Vlč. Mijo Šibonjić u nedjelju 5. kolovoza 2012. od dotadašnjeg upravitelja župe fra Josipa Korena preuzima službu župnika župe Rođenja Isusova na Kajzerici u Zagrebu.
Listajući Župni listić (L44) od Božića 2012. župnik je, pišući o održavanju redovitih dnevnih, nedjeljnih i blagdanskih sv. misa, o slavljenju svih drugih sakramenata, osobito krštenja, prve pričesti, krizme i vjenčanja, postavio pitanje:
"Što to točno znači imati stalnog svećenika u svojoj sredini?" i na njega odgovorio: "... vaš će svećenik na poseban način s vama ispratiti na vječni počinak vaše drage pokojne. Sve se to događa i slavi OVDJE na Kajzerici i nemate više potrebu odlaziti u druge crkve i tražiti druge svećenike koji imaju "svoje" župljane i trebaju njima. Kamo god odete vi ste tamo stranci i reći će vam da se obratite u SVOJU ŽUPU, na Kajzerici, jer gdje je svećenik prisutan, oko njega se okuplja zajednica vjernika koja sačinjava jednu vjerničku obitelj koja se naziva ŽUPA.
Stoga vas i molim, dragi moji župljani, da ovo shvatite uistinu kao iskreno obraćanje vašeg novog župnika vama koji trenutačno živite na Kajzerici koja nije više "najmanja" župa u Zagrebu, kako sam to slušao nakon mog dolaska.
Kajzerica, kao župa, ima 26 ulica sa 1995 stanova i 282 obiteljske kuće, što znači da na Kajzerici živi točno 7514 stanovnika, ako je prosjek po stambenoj jedinici 3,3 osobe, a možda je i veći, što ćemo također uskoro saznati sačinjavajući polako ŽUPNU KARTOTEKU sa svim podacima o članovima obitelji naše župe". (pek)
7. JOSIP KOREN
29.10.2009. – 05.08.2012.
Iako je fra Josip Koren SLIKA pored svoje službe župnika Sv. Križa u Sigetu postao i upraviteljem župe Rođenja Isusova na Kajzerici kao neko "privremeno rješenje" ostao je na Kajzerici skoro pune tri godine te kao čovjek i svećenik ostavio vrlo zamjetljiv trag. Župljani na Kajzerici nisu mogli osjetiti da je fra Josip kod njih tek na "privremenom radu". Imali su župnika sto posto, ne uvijek vremenski ali sadržajno svakako. Iako je vodeći dvije župe paralelno bio uglavnom pod mogućim stresom, njegov osobni pastoralni credo očitavao se u dobroj komunikaciji sa starijima, mladima i djecom, osobito suradnicima, a kao kruna svega je njegova prepoznatljivost u liturgiji i dobroj propovijedi.
Fra Josip Koren je rođen 1955. u mjestu Novakovec u Međimurju. Nakon srednje škole na Franjevačkoj gimnaziji u Samoboru započeo je studij teologije u Rijeci, nastavio u Zagrebu a završio i diplomirao u Münsteru, u Njemačkoj, te je tamo 1985. zaređen za svećenika. U Njemačkoj ostaje u svećeničkoj službi četiri godine te se 1989. vraća u Domovinu, na službu župnog vikara u Osijek - Jug, radničko naselje koje je u Domovinskom ratu bilo izloženo najtežem granatiranju. Sljedeće razdoblje njegova svećeničkog djelovanja od 1992. bila je služba voditelja Hrvatske katoličke misije u Linzu, Austrija.
Godine 1996. preuzima službu gvardijana franjevačkog samostana u Sigetu i župnog vikara, a 2000. godine imenovan je župnikom župe Sv. Križa u Sigetu, a u rujnu nakon smrti fra Nedjeljka Sliškovića postaje i upraviteljem župe Rođenja Isusova na Kajzerici. Nakon skoro tri godine upravljanja župom na Kajzerici službu u kolovozu 2012. predaje našem današnjem župniku vlč. Miji Šibonjiću.
Fra Josip je od kolovoza 2012. voditelj Hrvatske katoličke misije u Beču. (pek)
6. NEDJELJKO DOMINIK SLIŠKOVIĆ
14.08.1990. – 01.09.2009.
Primopredaja župe je obavljena 14. kolovoza 1990. Svoj prvi nastup novi župnik je predvodio svetu misu na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 1990.
O župniku fra Nedjeljku Dominiku Sliškoviću preuzimamo tekst iz Monografije „Kajzerica - Zagrebačka Trnoružica 1935 – 2005, sjećanja za budućnost“ koju je izdala Župa Kajzerica a uredila i osmislila gospođa Đurđa Pamić-Marušić.
„Od 15. kolovoza 1990. do danas šesti upravitelj župe je fra Dominik Nedjeljko Slišković, svećenik franjevac iz Sigeta. Skromna crkva i Centar, u posljednje vrijeme izvana gotovo nevidljivi, iznenađuju bogatstvom i ljepotom interijera koji je projektirao ing. arh. Petar Ružević, a likovno obradili i mnogobrojnim originalnim umjetničkim djelima uresili akademska kiparica Neda Grdinić i akademski slikar Vladimir Polić. Nalik umjetničkoj galeriji u kojoj su slike (pastel, ulje – među kojima dominira „milosrdni Samarijanac“), slike na zidu i slike na staklu. Kipovi (među kojima dominira više od 2 metra visoki Gospin kip) i reljefi, s odgovarajućim natpisima, izrađeni su i postavljeni tako umješno da maleni prostor vizualno obogaćuje sva vjerska, karitativna, humana, kulturna i prosvjetna događanja. Sve je preuređeno tako da je od starog „inventara“ ostalo samo kućište svetohraništa. Tako uređenu crkvu i Centar blagoslovio je i „Kažotićevu lipu“ (simbol njegove brige za čovjekovo tjelesno zdravlje), zasadio pomoćni biskup zagrebački mons. Marko Culej na blagdan bl. Augustina Kažotića, 3. kolovoza 1993.
Toga dana i tom prigodom cijelo naselje Kajzerica stavljeno je pod nebesku zaštitu našeg prvog blaženika i od tada bl. Augustin Kažotić postaje nebeskim ZAŠTITNIKOM naselja Kajzerica. Bio je to značajan nadnevak u povijesti Kajzerice kome su nazočili, uz predstavnike mjesnih vlasti, mnogi Kajzerčani i gosti iz drugih dijelova grada – čak i iz inozemstva.
I u najkraćem prikazu uređenja crkve Rođenja Isusova i Centra Kažotić na Kajzerici NE SMIJE se ispustiti ime obitelji gosp. Ivana i gđe Mirjane Ušljebrka i njihove tvrtke „Kajzer-Prom“, XII. Podbrežje 24, kao najvećih donatora.
U izvođenju radova vrlo veliki doprinos dali su gosp. Ivan Slišković sa svojom tvrtkom „STAS“ i gosp. Ivan Ćorić kao i naš župljanin, rođeni Kajzerčanin, gosp. Marijan Antolić – električar koji je od samih početaka župe odani i vjerni suradnik i pomoćnik svim župnicima. Gospodin Marijan je istaknuti suradnik sestara Majke Terezije i član drugih dobrotvornih ustanova u gradu Zagrebu.
Gospodin Ivan Bačanek, zvani „stric“, u svojoj je domeni preciznog strojobravara, uvijek bio rado na usluzi i savjetom i pomoću. Svoj graverski rad u crkvu je ugradila i obitelj gosp. Besima i gđe Milke Fajković. Nezamjetljiv, ali veliki dobročinitelj crkve je i obitelj gosp. Borisa i gđe Zvonke Češković kao i obitelj Račić te gđica Ana Livaja. Ne zaboravimo ni Crkvi uvijek odanu i vjernu obitelj Džapo i pokojnog gospodina Antu-Jerka Bilušića koji je, na sebi svojstven način, bio povezan sa svim župnicima i rado im pomagao.
Pod drugim vidovima: pastoralnim, karitativnim i administrativnim nezaobilazna su imena gosp. Petra – Petronija Kurana, gđe Ivane Cvitković i Anamarije Vidović, Gorane Musa udate Artić; orguljašice Blaženke Bačlija udate Sušić i Jasne Jegić udate Skenderović; vjeroučitelja gosp. Ivana Subašića i gosp. Roberta Begića, gđe Ružice Đogaš udate Subašić; Danijele Sason udate Zelić, Anite Martinović udate Stipanović, gđice Violete Zeba i gđe Snježane Šimeg.
Gospođa Dubravka Bačanek, po struci pravnica, izabrana je 15. veljače 1993. za župnu tajnicu i za tajnicu ostalih ustanova koje imaju sjedište u Centru Kažotić. Zdušno – do danas, na zadovoljstvo svih, usklađuje sve poslove i uzorom prave „čuvarice“ brine o crkvi kao zgradi, vodi administraciju i priprema sve za liturgijska slavlja.
Nepravda bi bila ovdje ne spomenuti ime Anice Žilić koja je s neprispodobivom ljubavlju ugradila svoj svetački patnički život, trpljenje i molitve u dobro ove župe i Zajednice centra Kažotić. Također ime njezina rođenoga brata Joze Žilića koji je kao vrsni zidar pomagao svojim radom izgradnju objekta.
Isto se tako ne smije zaboraviti ime dipl. pravnice Erne Grečl koja je za crkvu i centar darovala iznimno vrijedan kalež i ciborij za bogoslužje.
U župi djeluje Zajednica Kažotić koju je 1986. godine utemeljio upravitelj župe fra Nedjeljko Slišković. Temeljni ideal Zajednice jest briga o bolesnicima, poglavito onima oboljelima od neizlječive bolesti multiple skleroze. (...)
Reče mi fra Nedjeljko da je u pripremi posebna knjiga o Zajednici Kažotić s relevantnim podacima od njezina utemeljenja 1986. godine do danas. U Centru Kažotić imala je svoje sjedište i „Udruga osoba oboljelih od multiple skleroze grada Zagreba“, koju je osnovala gđica mr. Vesna Špiček uz sudjelovanje i potporu fra Nedjeljka. Udruga je na razne načine pomagala bolesnicima, a svakog mjeseca organizirala je različita predavanja, susrete i druženja u prostorima Centra.
Ovdje je važno napomenuti da je u vrijeme Domovinskog rata u Kajzerici bilo puno prognanika i izbjeglica. Svima njima pružana je u župi karitativna pomoć. Kao kuriozitet bilježimo da je u potkrovlju župne kuće-crkve našla sklonište i jedna iznimno humana bošnjačka obitelj – gosp. Hasib i gđa Ferida Zahirović iz Donjeg Vakufa.
Od prosinca 2001. povremeno u prostorima Centra svoja prosvjetna i kulturološka predavanja održavao je i „Hrvatski crveni križ“ – podružnica Novi Zagreb – Kajzerica.
Od veljače 1997. do kolovoza 2002. iz Centra je svoj program emitirala u nas prva kršćanska radijska postaja „Radio Marija“.
Idejni začetnik Radio Marije u Hrvatskoj je dr. fra Smiljan Dragan KOŽUL, osnivač i duhovni voditelj „Pokreta krunice za obraćenje i mir“. On najprije osniva „Udrugu prijatelja Radio Marije“, a potom i današnju „Udrugu Radio Marija“ kojima je bio i prvi predsjednik. Po useljenju u prostore Centra predsjednik Udruge Radio Marije te prvi glavni i odgovorni urednik radijske postaje „Radio Marija“ bio je upravitelj župe, fra Dominik Nedjeljko Slišković.
Zdenko, fra Dominik - Nedjeljko Slišković rođen je 1937. u Širokom Brijegu. Tri razreda osnovne škole završava u Širokom Brijegu a ostale razrede osnovne škole u Šarengradu i Iloku. Klasičnu gimnaziju i studij teologije završava u Zagrebu. Godine 1964. zaređen je za svećenika - franjevca. 1964/65. vrši dužnost zamjenika magistra franjevačkih novaka u Cerniku (gdje je i sam stupio u franjevački red 1954. Od 1965. do 1969. studira filozofiju i pedagogiju na međunarodnom državnom sveučilištu u Fribourg-u (Švicarska).
Po povratku u Zagreb vrši dužnosti: magistar franjevačkih bogoslova na Kaptolu; 1972.-1978. zamjenik provincijala Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda; 1972.-1986. povjerenik za gradnju crkve Sv. Križa u Sigetu; 1986. utemeljuje Zajednicu Kažotić; od 1986. dobrano narušenog zdravlja vrši dužnost župnog vikara u župi Sv. Križa u Sigetu; 15. kolovoza 1990. dragovoljno prihvaća i dužnost upravitelja župe Rođenja Isusova na Kajzerici; predsjednik dijecezanskog odbora Zagrebačke nadbiskupije za širenje štovanja i za kanonizaciju blaženog Augustina Kažotića i urednik istoimenog Vjesnika; 2002.-2005. vrši dužnost gvardijana franjevačkog samostana i rektora crkve Sv. Križa u Sigetu".
Godine 2003. dao je fra Nedjeljko Slišković uredniku web stranice župe Sv. Križa u Sigetu zanimljiv intervju koji objavljujemo na našoj web stranici i možete ga pročitati OVDJE.
Upravitelj župe Rođenja Isusova u Zagrebu na Kajzerici je sve do svoje smrti. Bio je vrlo krhka zdravlja te je zadnjih nekoliko godina nažalost bio vrlo često na bolničkom liječenju. Kroz to vrijeme zamjenjivala su ga subraća franjevci iz Sigeta te u svojim ovlaštenjima i zaduženjima mnogi pastoralni suradnici laici.
Iz bolnice Sestara Milosrdnica u Zagrebu stigla je 1. rujna 2009. tužna vijest da je župnik fra Nedjeljko Dominik Slišković preminuo. Župljani i suradnici objavili su u dnevnim novinama IN MEMORIAM u kojem su izrazili svoju zahvalnost i poštovanje svojem dobrom blagopokojnom župniku. Sprovod je održan 4. rujna 2009., a sprovodne obrede vodio je mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački uz veliki broj svećenika i mnoštvo vjernika. Fra Nedjeljko Slišković je pokopan u zajedničkoj franjevačkoj grobnici na Mirogoju. Oproštajnu riječ na grobu u ime župljana župe Kajzerica održao je gosp. Petar Petronije Kuran, a govor možete pročitati OVDJE.
Istoga dana je u prepunoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Sigetu zajedno sa sedamdeset svećenika misu zadušnicu predvodio biskup mons. Valentin Pozaić i održao homiliju.
Svake godine se 1. rujna u crkvi na Kajzerici održi spomen misa za pokojnog župnika fra Nedjeljka Sliškovića. (pek)
5. FRANJO MAČEK
28.09.1975. – 14.08.1990.
Velečasni Franjo Maček rođen je u Zagorskim Selima 1916. Za svećenika je zaređen ratne godine 1943. Službovao je u mnogim župama, ali najdulje je bio upraviteljem župe u Davoru. Kroz to ružno vrijeme uhićen je zbog izgradnje Doma sv. Franje pored župne crkve i osam mjeseci odležao u komunističkom zatvoru.
Kao župnik na Kajzerici proveo je 15 godina. Živio je vrlo skromno i u siromaštvu u skromnom stanu iznad crkve sa svojom sestrom.
Njegovim dolaskom u župu održavaju se tri nedjeljne i blagdanske mise, a svakim radnim danom navečer, te redoviti vjeronauk po skupinama. Njegove propovijedi i kateheze bile su vrlo rado slušane, jer ih je, kako jednom reče, pripremao tijekom cijeloga tjedna.
Vlč. Franjo Maček je bio nadareni glazbenik, te dolaskom u župu organizira probe za liturgijsko pjevanje. Iz toga razloga kupio je za potrebe župe nove orgulje na jednogodišnju otplatu. U župnoj arhivi smo pronašli fotografiju s jednog hodočašća koje je vodio vlč. Franjo Maček. Sliku možete pogledati OVDJE.
U Župnoj spomenici piše da je u nedjelju 12. kolovoza 1990. vjernicima na Kajzerici rekao: „Ovo je moja zadnja služba Božja kao upravitelja župe. Vama koji ste ovdje, i svima koji su mi mnoga dobra učinili kroz ovih 15 godina, od srca hvala i neka vam Bog bude nagrada“!
Nakon svoje Kajzerice živio je kao umirovljenik u rodnim Zagorskim Selima gdje je nakon smrti 2003. godine i pokopan u svećeničkoj grobnici, u 88. godini života. (pek)
4. LEOPOLD TEPEŠ
01.08.1973. – 28.09.1975.
Velečasni Tepeš bio je župnikom u Savskom Gaju, ali ga je kard. Franjo Kuharić imenovao istovremeno i upraviteljem župe na Kajzerici. Kako bi mogao djelatno obdržavati obadvije župe dobio je duhovnog pomoćnika i kapelana za župu Kajzerica. (pek)
NIKOLA BENKO
15.11.1974. – 28.09.1975.
župni vikar u župi Kajzerica
3. FRANJO PRSTEC
10.09.1971. – 01.08.1973.
Rođen je 1939. u župi Varaždinske Toplice, za dijecezanskog svećenika zagrebačke nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1966. Bio je župnikom na Kajzerici malo kraće od dvije godine. U Župnoj spomenici za to razdoblje nažalost nema puno informacija. Saznajemo iz drugih izvora da je vlč. Franjo Prstec bio na nekoliko župa prije Kajzerice (i Trnskog), a nakon toga djeluje kao misionar za hrvatske vjernike u inozemnoj pastvi, u Švedskoj, potom u Njemačkoj, a 1997. imenovan je župnikom Sv. Marka u Zagrebu. (pek)
2. JOSIP JURIĆ
31.08.1970. – 10.09.1971.
Velečasni Josip Jurić je drugi po redu kajzerički župnik. Naslijedio je svoga subrata salezijanca s Knežije don Izidora Tušeka. Vlč. Josipa na Kajzerici smo mogli upoznati bolje kroz opis njegova rada koji je on sam zapisao u Spomenici župe. Za vrijeme njegova župnikovanja možemo osobito naglasiti dva važna datuma u župi, a to su: 7. rujna 1970. je potpisan ugovor o kupnji kuće, iz koje je preuređenjem nastao sakralni prostor koji su nazvali kapela, kapelica ili čak župna crkva (sic!). Na Božić, 25. prosinca 1970. kapela je blagoslovljena i u njoj je prvi put održana liturgija. (pek)
FRANJO MARUŠIĆ
31.08.1970. – 10.09.1971.
župni vikar u župi Kajzerica
Budući da je vlč. Josip Jurić uz župničke obveze na Kajzerici bio aktivan i u župi na Knežiji dobio je duhovnog pomoćnika i kapelana za Kajzericu. Bio je to don Franjo Marušić. (pek)
1. IZIDOR TUŠEK
15.04.1969. – 31.08.1970.
Don Izidor Tušek je bio onaj koji je primio dekret kard. Franje Šepera 6. ožujka 1969. o osnutku nove župe Rođenja Isusova na Kajzerici, kao otcjepljenje od župe Marije Pomoćnice na Knežiji. Dekret o imenovanju možete vidjeti OVDJE. Imenovan je prvim župnikom novoosnovane župe. Kao salezijanac stanovao je na Knežiji, a vjernici župe Kajzerica su se njemu kao svome župniku obraćali, iako se neko vrijeme bogoslužje i dalje događalo na Knežiji (misa, sakramenti, vjeronauk i drugo). (pek)