Škrabica mudrosti
Ovdje možete pronaći raznoliko duhovno blago koje će vam usmjeravati korake prema Spasitelju svijeta, Isusu Kristu... te prema svakom čovjeku za kojeg je On umro i uskrsnuo.
□ □ □
Moj brat
- Nije li ti preteško ovo breme što ga nosiš? – pitali dječaka, koji je na leđima prtio svoga bolesnog brata.
- To nije breme, to je moj brat – odvrati dječak.
(W. Hoffsümmer)
□ □ □
Smrt najbogatijeg čovjeka
U nekom gradu na istoku živio je stari, siromašni ali veoma pobožni čovjek po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao mu je anđeo i priopćio vijest: “Rubene, sutra u zoru, umrijet će najbogatiji čovjek u ovome gradu!”
Ruben se odmah probudi, od straha pade na koljena i zavapi u molitvi: “Bože dragi, zašto bi moj gospodar morao tako naglo umrijeti?” Žurno se odjenuo i pohitao prema gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata dok se gospodar nije pojavio na prozoru.
“Gospodaru, oprosti što te budim, ali usnuo sam strašan san. Anđeo mi je priopćio da će u zoru umrijeti najbogatiji čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!”
Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ali bogataš je veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo.
Probudilo ga je lupanje na vratima. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor. Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: “Gospodaru, maloprije je umro tvoj sluga Ruben.”
□ □ □
Priča iz starih predaja
Riječ ‘bogat’ dolazi od riječi Bog. Bogat je onaj tko ima Boga uza se. Mnogi se u Boga zaklinju, ali je malo onih koji za njim idu. (...)
□ □ □
Najbitniji trenutak života
Pitali su mudraca, koji trenutak čovjekova života je najbitniji, koji je najbitniji čovjek kojeg u životu susreće, i koje djelo je u životu najnužnije?
Odgovor je glasio:
Najbitniji trenutak uvijek je sadašnjost, najbitnija osoba uvijek je baš ona koja se nalazi nasuprot tebe, a najnužnije djelo uvijek je ljubav.
(M. Eckhart)
□ □ □
Pravednost
Neki je bogataš - sluteći da bi uskoro mogao umrijeti - odlučio je svoje blago podijeliti sinovima. Znajući kako su obojica lakomi, te da ni jedan ne bi ništa prepustio drugome, dozove bilježnika da sastavi oporuku.
Bogataševa posljednja želja je glasila: "Nakon moje smrti neka stariji sin sva moja dobra podijeli na dva dijela, prema svom nahođenju. A mlađi sin ima pravo izbora koji će od ta dva dijela uzeti".
(W. Hoffsümmer)
□ □ □
Tri sita
Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac.
- Sokrate, moram ti reći: onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao...
- Čekaj! - prekinu ga mudrac. - Jesi li sve što imaš reći prosijao kroz tri sita?
- Tri sita? - pitao se ovaj u čudu.
- Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što mi želiš reći prosijati kroz tri sita. Prvo sito jest istina. Što mi imaš reći jamačno si ispitao je li to istina.
- Ne. Samo sam čuo, ali...
- Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Je li to što mi želiš reći dobro?
- Ne - tiho izusti ovaj. - Potpuno suprotno, naime...
- Ako je tako - prekine ga mudrac - onda prosij to kroz treće sito i upitaj se je li to potrebno reći.
- Potrebno baš nije, ali...
- Dakle - nasmija se Sokrat - ako to što mi imaš reći nije ni istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time.
(W. Hoffsümmer)
□ □ □
Kradljivac i majka
Dječak je u školi nekome ukrao pločicu za pisanje i donio je svojoj majci. Majka ga nije karala; čak je pohvalila njegovu snalažljivost.
Drugoga dana je kući donio nečiji kaputić; majci je bilo drago.
Odrastavši, mladić je donosio sve veće i vrjednije stvari. Dok ga konačno nisu uhvatili i svezanih ruku doveli do vješala.
Došla je i majka. Zdvojna, udarala se u prsa. Mladić ugleda nesretnicu i zamoli neka mu dopuste da joj nešto šapne. I dovedoše je k njemu. Sin snažno ugrize majku za uho i - na zaprepaštenje sviju - reče glasno:
- Da si me pošteno izmlatila kad sam prvi put ukrao pločicu za pisanje, ne bi nikad došlo do toga da zavrijedim vješala.
(Ruska narodna)
□ □ □
Prošnja
U jednoj crnačkoj crkvi, na američkom srednjem zapadu, čuju se prijekori:
- Ja sam, braćo i sestre, ogorčen vašom nevjerom! Sabrali smo se ovdje da zaprosimo Nebo neka nam se smiluje i nakon tolike suše pošalje kišu. A što vidim? Ni jedan od vas nije ponio kišobran!
(W. Hoffsümmer)
□ □ □
Kako je Isaac Newton argumentirao Isusovo uskrsnuće?
Ova priča dokazuje da su i najveći umovi svijeta, znanstvenici, bili svjesni toga da je čovjek 'ništa' pred snagom Božjom, tako nedokučivom i slavnom, tako složenom nema zemaljskog uma koji ne zastane pred kreacijom obične kapljice kiše, a kamoli ne pred kreacijom samoga čovjeka.
Zgoda koju ovdje donosimo pripisana je Issacu Newtonu, jednom od najvećih umova naše povijesti koji je čvrsto vjerovao u biblijski koncept stvaranja. Zbog svoje vjere u Boga jednom je bio upitan: 'Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?' (mislili su na Isusovo uskrsnuće).
Na to je znanstvenik pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike: 'Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti ovu željeznu prašinu?'
Odgovor nije dobio. Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge. U prašini nije ostalo ni molekula željeza.
Tada Newton reče prisutnima:
'Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati takvu moć našim dušama kada bude trebalo da se obuku u svoja proslavljena tijela.'
Svi prisutni su naprosto zanijemili!
(Isaac Newton, +1717., engleski fizičar, matematičar i astronom; jedan od najznačajnijih znanstvenika u povijesti)
□ □ □
Sijač dobrote
Bio jednom jedan čovjek, kojeg su zvali "sijač dobrote". Ime mu je sasvim pristajalo, jer je cijeli život samo dobrotu sijao.
To mu nije bilo teško, jer se u njegovu srcu nalazio izvor dobrote.
Kad su ljudi vidjeli koliko je dobar, neki su ga jako zavoljeli, a neki su ga čak zamrzili.
Jedni su mu govorili "dobar i lud su braća", ali on bi se samo nasmiješio i nastavio činiti dobro.
Rekao im je "blago ludima od dobrote" i dalje su ga pokušavali odvratiti od dobrote učeći ga da je nužno osvetiti se, ali on se nije želio nikome osvećivati.
Na nagovaranja drugih nije se obazirao. Ljudi koji su ga voljeli otvarali su svoja srca dobroti i ljubavi, a drugi su ga još više zamrzili.
Dogovorili su se da ga uhvate i ubiju. Ubili su "Sijača dobrote", ali samu dobrotu nisu mogli ubiti. Ona je poslije njegove smrti, poput mlade pšenice na našim njivama, iznikla u srcima ljudi.
I raste, širi se i donosi svoje plodove…
(Nepoznati autor)
Nemoj dopustiti da ti nešto ili netko uništi taj izvor dobrote u tvome srcu.