Nedjelja – dan odmora u Gospodinovoj prisutnosti
2. lipnja 2024.
9. NEDJELJA KROZ GODINU (B)
DUHOVNA MISAO. 9NKG.B
Nedjelja je dan Kristov. Zbog spasenjskog djela, kojem je vrhunac uskrsnuće od mrtvih, nedjelja je uvijek priziv Uskrsa, ona je tjedni Vazam.
Nedjelja je prvi dan, dan kozmičkog stvaranja, dan stvaranja svjetla, a uskrsnuće je novo stvaranje, dan spomena na spasenje koje nam je Krist darovao po pashalnom otajstvu.
Nedjelja je i dan Crkve u koji se kao zajednica okuplja na euharistijsko slavlje koje je srce svake nedjelje. Proslavljamo uskrsloga Krista, prisutnog među nama koji smo okupljeni u njegovo ime. Euharistija je izvorište Crkve, ona ju hrani i oblikuje.
Nedjeljna misa je doživljaj iskustva apostola na dan uskrsnuća kada im se okupljenima ukazao Isus. Nedjelja je i dan čovjeka, dan radosti zbog susreta stvorenja sa Stvoriteljem. Svetkovanje dana Gospodnjega pomaže čovjeku da dublje proživi svoju ovisnost o Stvoritelju i poziv na sudjelovanje u njegovu djelu.
Nedjelja nam uvijek mora biti dan susreta s Gospodinom koji nam jedino može dati pravi odmor, ovdje i u vječnosti.
Ulazak u božanski život
26. svibnja 2024.
PRESVETO TROJSTVO
DUHOVNA MISAO. PRESV.TROJSTVO.B
Središnje otajstvo kršćanstva je vjera u Presveto Trojstvo. Dok se Bog u Starom zavjetu otkriva kao jedan i jedini, utjelovljenje Riječi Božje predstavlja nam Boga kakav je u sebi: on je zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga. Ni najveći teolozi u povijesti Crkve nisu uspjeli razložiti jednog Boga u tri božanske osobe. Trojstveni Bog nije produkt ljudske imaginacije već istina koju Bog o sebi objavljuje.
Objava Presvetog Trojstva poseban je izraz Božje ljubavi prema čovjeku jer se Bog želi čovjeku predstaviti, otvoriti mu se, uvući ga u svoj božanski život. Taj ljudski ulazak u Boga ne ostvaruje se samo po prelasku s ovoga svijeta. Ulaženje čovjeka u božanski život ostvaruje se po krštenju, sakramentu koji je preduvjet ostalih sakramenata. Po krštenju smo doslovno uronjeni u Oca i Sina i Duha Svetoga, ušli smo u neraskidiv odnos s Bogom koji nas je uzeo za svoju djecu. Budući da je Bog jedinstven te nas uvlači u zajedništvo božanskih osoba, onda je i ljudsko zajedništvo, prožeto ljubavlju, znak da smo ipak shvatili nešto od otajstva Presvetoga Trojstva.
To nam je poticaj da živimo zajedništvo kojem je temelj odnosa ljubav, tj. dobro drugoga. Takvim životom postižemo milost da naša vječnost bude otkrivanje tajne trojedinoga Boga.
