Naša obitelj slavi crkvenu godinu
Veliki četvrtak - Euharistija
Na Veliki četvrtak Isus sa svojim učenicima slavi Posljednju večeru, uspomenu na izlazak sinova Izraelovih iz Egipta. Od izraelskog blagdana Pashe Isusovom željom nastalo je slavljenje euharistije. Dug je i postupan put do današnje nedjeljne euharistijske svečanosti.
Euharistija znači zahvala. Mi slavimo bogoslužje kao uspomenu na Isusov život, muku i smrt, radujući se njegovu uskrsnuću. Otkako je Isus u krugu svojih učenika rekao: „Ovo činite meni na spomen“ on je nazočan među nama. Ta nazočnost se očituje na različite načine: preko riječi Božje, koju susrećemo u čitanjima, u zajedništvu svih koji s nama slave, ali prije svega u znaku kruha i vina, koji u slavljenju euharistije postaju njegovim Tijelom i Krvlju. Prvi kršćani nazivali su svoje slavljenje lomljenjem kruha; poslije je došlo do imena „misa“, po riječima poslanja koje su izricane na kraju svete mise.
Svojoj ćemo djeci ponajbolje protumačiti misu, ako je usporedimo s obiteljskim blagovanjem; razgovaramo jedni s drugima (služba riječi); brinemo se o jelu (prikazanje); za stolom se pomolimo (pretvorba); zahvalni blagujemo (sveta pričest).
Euharistijom dolazimo do zajedničkih obilježja obitelji i župe: obiteljski stol i oltar; radost zajedničkih igara, razgovora i pjesama, zahvalnost na svemu što nam je u životu darovano i ispunjava naš dan, uljepšava život u obitelji nalikujući bogoslužju u župi. Kruh i vino su znakovi prirode i rada ljudskih ruku; oni su također znakovi za svagdašnjicu (kruh svagdanji), ali i blagdane (vino uveseljuje ljudsko srce).
Euharistijski kruh je spravljen od pšeničnog brašna i vode (hostija); beskvasan je, jer je izraelski narod pri izlasku iz Egipta a i Isus na Posljednjoj večeri - blagovao beskvasni kruh. Misno vino treba pak biti prirodno čisto.
Prijedlozi
• S djecom ćemo zajedno peći kruh.
• Nabavit ćemo dječji misal i djeci tumačiti tijek misnih obreda.
• Predložimo župniku ili kapelanu da se dječje mise slave i u našoj župi.
