Bolesničko pomazanje
Isus je došao na svijet radi bolesnih
Za svoga života Krist je posebnu brigu iskazivao bolesnima; blagoslivljao ih je i liječio. Slao je i svoje apostole da liječe bolesne. Tako nas Katekizam katoličke Crkve poučava i upućuje u svjedočanstvo prvotne Crkve po riječima sv. Jakova apostola:
Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika! Gospodin će ga podići i ako je sagriješio, oprostit će mu se (Jak 5,14-15).
Svrha sakramenta bolesničkog pomazanja jest da dade osobite milosti kršćaninu koji proživljava tegobe vezane uz teške bolesti i starost.
Ovaj se sakrament podijeljuje bolesnim osobama i osobama u dubokoj starosti. Neka se pazi da se svećenika pozove dok je osoba pri svijesti da se može ispovijediti, primiti bolesničko pomazanje i svetu pričest. Preporuča se bolesnim osobama primanje sakramenta bolesničkog pomazanja prije ili neposredno kada dođu u bolnicu. Dakle, vrijeme pogodno za primanje svetog pomazanja sigurno je kad vjernik zbog bolesti ili starosti počinje biti u životnoj opasnosti.
Sakrament se podjeljuje za zdravlje duše i tijela i kao jamstvo za vječni život, a ne kao nepovratna karta koja vodi u smrt.
Ne bojmo se umrijeti nego grješni pred Boga stati
Sakrament bolesničkog pomazanja daje posebnu milost da se suoblikujemo Kristu patniku. Bolesniku je najteže očuvati mir duše i pouzdanje. Ovaj sakrament, ako se prima vjerom, upravo daje snagu Duha Božjega da bolesnik poput Krista s punim pouzdanjem u Boga prihvati svoju bolest i nevolje koje ona sa sobom donosi. Ta mirnoća i pouzdanje koje unose u dušu bolesnikovu Duh Kristov pomaže i za njegovo tjelesno ozdravljenje. Stoga bolesničko pomazanje nije „posljednja pomast“, kako se to znade u narodu zvati, nego sakrament koji se podjeljuje svima teže bolesnima da bi dobili snagu od Boga te svoju bolest podnosili kršćanski, puni vjere i nade.
Odgađanje primanja ovog sakramenta nipošto nije dobro, jer snaga Duha Kristova bolesniku pomaže da se odupre tjeskobi i hrabro podnosi svoje nevolje. A to je od silnog značenja i za tjelesno zdravlje.
Ovaj sakrament se može podijeliti i starijim osobama kojima su snage znatno popustile, iako nije po srijedi opasna bolest. Može se podijeliti i djeci u teškoj bolesti ako toliko već razumiju da im ovaj sakrament može biti okrepom.
Sakrament bolesničke pomasti mogu dijeliti samo svećenici (prezbiteri i biskupi); pri dijeljenju služe se uljem blagoslovljenim od biskupa ili, po potrebi, od samoga svećenika služitelja. Bitna radnja u slavlju ovoga sakramenta jest mazanje bolesnika na čelu i rukama koje je popraćeno liturgijskom molitvom svećenika slavitelja kojom zaziva posebnu milost ovoga sakramenta.
Budući da je ovaj sakrament znak zajedničke brige za bolesnike cijele Crkve, za preporučiti je da se kod bolesnika skupi barem bliža rodbina i prijatelji koji će sudjelovati u obredu. Otvorenost Duhu Božjemu bolesnika i cijele nazočne zajednice plodno je tlo da milost i snaga Božja prožmu bolesnika i olakšaju mu duhovne, duševne i tjelesne boli koje ga tište. Primanjem ovog sakramenta bolesnik dobiva oproštenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu ispovijedi. Ovaj se sakrament može primiti više puta u životu, čak u istoj bolesti.
Dragi vjernici, vodite brigu o svojim bolesnicima. Bolest ne mora biti na smrt. Dakle, preporučite bolesnom članu obitelji da primi sakramente, pozovite svećenika da posjeti vašega bolesnika kako bi primio - uz ispovijed i pričest - sakrament bolesničkog pomazanja. (pek)