Naša obitelj slavi crkvenu godinu
Hodočašća
Mladi danas otkrivaju pravi smisao hodočašća. Potreba za zajedništvom, športsko samodokazivanje i vjerski razlozi često se sjedinjuju u neku vrstu hodočasnièkog pokreta. Podsjeća nas na odavno poznata hodočasnièka mjesta ali i na nova poput onoga u Taizéu u Francuskoj.
Najveća hodočasnička mjesta su još uvijek Jeruzalem, Lourdes, Santiago de Compostela, Altötting u Bavarskoj, Csestochowa u Poljskoj, Međugorje ili u nas Marija Bistrica, Sinj... Od davnih vremena kršćani hodočaste u mjesto Isusova rođenja, u mjesta njegova života, na mjesto njegova razapinjanja. Uz ta mjesta, vjernici su poslije hodočastili i na grobove mučenika i na mjesta Gospinih ukazanja, primjerice u Lourdes i Fatimu.
U hodočašćenju iskazujemo želju da smo s našim istomišljenicima na zajedničkom putu prema Bogu; tako se podsjećamo na svoju prošlost i pripremamo za našu budućnost. Mnogima je hodočašćenje ispunjeno događajima koji im jačaju vjeru i daju novu snagu za život po Evanđelju.
Svako hodočasničko mjesto ima svoju vlastitu povijest, pa tako i ona najmanja u našoj neposrednoj blizini. Često je ta povijest povezana i s ljudskim stradanjima. Tu se doživljava puno toga što našemu životu daje novi smisao. Ni u kome slučaju tu ne bismo smjeli očekivati ništa magično ili izvan vjere. Naprotiv, svako bi nam hodočašće moralo uliti veću nadu, produbiti našu vjeru, usavršiti našu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Jedino tako se može ispuniti smisao naših molitava.
Prijedlozi
• Nacrtajmo zemljovid i u njega unesimo sva hodočasnička mjesta u našoj Domovini. Pokušajmo posjetiti neka od njih, kad nam se za to ukaže prigoda.
• Nastojmo potaknuti naše župljane na obiteljska hodočašća.
• Potaknimo u sebi želju da barem jednom budemo sudionici hodočašća u Jeruzalem.
