Naša obitelj slavi crkvenu godinu
Dušni dan
Lijepo je na Dušni dan, 2. studenoga, vidjeti toliko svijeća što gore na grobljima. Pokušavamo samo tako unijeti uskrsno svjetlo u taj tamni i žalosni dan. Prisjećamo se pokojnih, pomislivši i na to, da ćemo jednoga dana i mi preminuti. Utješno svjetlo govori nam da je Isus uskrsnuo od mrtvih, te da ćemo i mi također uskrsnuti. Ova poruka Dušnog dana ne smije se nikad zaboraviti. I cvijeće kojim kitimo grobove naših, znak su tog uskrsnog nadanja.
Kad čovjek premine, nije to samo sprovod na groblju. U crkvi slavimo svetu misu, latinski zvanu Requiem, po prvoj riječi tog bogoslužja. Stari je običaj da se kod svake svete mise prisjećamo i pokojnih. Ako pokojnikova obitelj zaželi svetu misu, ona se obično služi na dan smrti ili po dogovoru sa svećenikom. Svake nedjelje župnik moli s vjernicima za sve pokojne župljane.
Spomendan na sve pokojne ponikao je ponajprije u samostanima, ali je na raskrižju tisućljeća ubrzo postao sveopćim dobrom i u župama. Bogoslužje u crkvi i posjet groblju postali su neodvojivi čin toga dana. U mnogim župama je običaj da se za vrijeme svete mise spomenu imena svih, koji su preminuli u posljednjih 12 mjeseci i kao spomen, za svakoga od njih, zapali se svijeća. Svojim pokojnima najviše možemo pomoći molitvama, žrtvama, dobrim djelima te prikazivanjem svete mise za njih.
Prijedlozi
• Valja nam posjetiti grobove pokojnih iz naše obitelji.
• Pred slikama naših pokojnih u stanu upaliti svijeću.
• Rado ćemo pročitati na spomenicima misli nade u vječni život, što ih je rodbina dala uklesati.
• Staviti ćemo cvijeće i na napušteni grob.
• Molit ćemo pred križem u našem groblju; za one koji su bili žrtve rata i nasilja; za junake Domovinskog rata koji su dali svoje živote za slobodu, koju mi danas uživamo.
