Župna kronika

Kapela nakon osnovnog uređenja služi svojoj svrsi. Unutrašnjost kapele možete vidjeti OVDJE

Unutrašnjost kapele u godini 1971. 

Jedan dobar dio župljana koji su ranije vrlo rijetko ili nikada posjećivali crkvu – redovito su prisutni nedjeljnoj sv. Misi.

4. XI. 1971. sklopljen je ugovor između Župe sv. Jeronima u Zagrebu, Maksimirska cesta i Župe Rođenja Isusova na Kajzerici o posudbi crkvenog zvona.

Župljani Kajzerice su zvono sa crkve sv. Jeronima skinuli i isto montirali pred kućom (kapelom) na Kajzerici. To isto zvono je skinuto i vraćeno župi u Maksimiru 25. XI. 1979. na njihov zahtjev. Bilo je to u vrijeme župnikovanja vlč. Franje Mačeka. Kakvo zvono (ili ikakvo?) je nadalje imala župa na Kajzerici nije zapisano u župnoj kronici.

 

Proširenje krova kuće i volja župljana da pomognu. 

1. svibnja 1972. promijenjen je i vanjski izgled kuće. Prekrita je cijela kuća i produženo krovište iznad betonske deke. U tom tavanskom prostoru načinjena je jedna soba i prostor za kupaonu. Postavljeni su i žljebovi.

 

Posebno treba izdvojiti penzionera Botković Josipa iz VIII. Podbrežja koji je bio prisutan i pomagao sve radove od početka do kraja.

 

Nakon napornog dana malo se i feštalo.  

Osim stručnih zidarskih poslova, radove su izveli sami župljani. Bio je to svojevrstan doživljaj – kad smo na kraju obavljenog posla – za zajedničkim stolom podijelili pečenog odojka.

 

O Božiću 1973. godine vlč. Franjo Prstec na bogoslužju. O tome pogledajte sliku OVDJE

Za Božić u 1973. godini obnovljeni su zidovi kapele u "topažu" (?) tehnici, a na prednjem zidu po nacrtu kapelana iz Savskog Gaja vlč. Josipa Kropekca načinjene su jaslice koje zamjenjuju oltarnu sliku Rođenja Isusova. Radove izveo sam kapelan.

 

24. prosinca 1973.

Povodom godišnjice osnutka župe misu na Badnju večer predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Škvorc.

 

31. prosinca 1973.

Župa broji 700 stanovnika, od toga 550 katoličkih vjernika.

 

Župna događanja od studenoga 1974. do rujna 1975.

Za ovo razdoblje zapisao je u župnoj Spomenici vlč. Nikola Benko slijedeće:

 

15. studenoga 1974.

Imenovanjem vlč. Nikle Benka za duhovnog pomoćnika, župa je počela oživljavati. Naime, od 15.XI.1974. bio je stalno prisutan svećenik u toj sredini, župnoj zajednici. Sretni župljani su počeli voditi sve više brigu o svojoj Crkvi, te je već za Božić nabavljen novi veliki tepih za crkvu. Za stan je kupljen veliki regal, kasnije ležaj za zadnju sobu, tako da je stan za svećenika bio potpuno namješten.

Tijekom vremena pala je misao da bi se napravio ulaz u stan iz vana, a unutrašnji izgled crkve nešto izmijenio. Plan o novoj gradnji, preinaki saopćen je za Božić. Vjernici su bili oduševljeni i rado su davali priloge za gradnju. Budući da gore u stanu nije bilo kupaonice također je u tu gradnju ušlo i uređenje kupaonice.

Iza Nove godine 1975. zamoljeni su župljani da svojim prilozima pomognu oko gradnje. Skupljalo se do Uskrsa 1975. No, ranije se javila potreba dati pozlatiti kalež, tako da je to učinjeno odmah iza Nove godine, da bi na Uskrs bilo sve u redu.

Božić (1974) smo proslavili u najvećem veselju. Polnoćka je bila u noći, prisutno je bilo oko 200 vjernika, najviše mladih. Blagoslov kuća je trajao do Nove godine. Poteškoća nije bilo. No, sve su to bili dani kada je trebalo čvrsto odlučiti o gradnji. Razgovorom s vjernicima došlo se ipak do zaključka za gradnju.

Gradnjom smo počeli odmah iza Uskrsa. Nabavljeno je bilo potrebno željezo. Cement i vapno smo dobili badava. Radnike nismo trebali plaćati, a i neke majstore. Kupaonica je bila iza Uskrsa gotova, trebalo je jedino prilijepiti pločice i namontirati sve potrebno za kupaonicu. Kad je bilo to gotovo napravljene su deke (terase) koje su kasnije spojene sa željeznim stepenicama. Dana 1. svibnja započelo se s ulazom u stan. Radilo se, i tako je 1. 2. i 3. svibnja učinjen ulaz. Postavljena vrata davala su nadu da će nešto biti od svega toga. Polako se radilo na ulazu do Duhova. Duhovi (18. svibnja) bila je župna svečanost – Prva pričest. Osmero djece primilo je prvu pričest – od toga 6 djevojčica i dva dječaka. Za tu je zgodu učinjen, dogotovljen, ulaz u stan. Sv. misa je bila u znaku svečanosti. Svečanu misu predvodio je Nikola Benko (duh.pom.ž.) uz asistenciju dva bogoslova (Mirko Horvatić i Ivica Markovć). Iza mise bila je zakuska za prvopričesnike. Katehistica Štefica Lacko razdragano je bila stalno uz djecu.

Već ranije vidjela se potreba oko obnove unutrašnjosti crkve. Najprije su srušene stare stepenice i zidovi, to sve je bilo ožbukano. Stara kupaonica poslužila je kao prostor u kojem je napravljena nova ispovjedaonica.

15. srpnja pogođeni su poslovi s majstorima oko obnavljanja crkve, tako da je do 1. kolovoza crkva iznutra bila okrečena, a također i hodnik.

Gospodin Fistrić iz V. Podbrežja marljivo je i rado radio oko stolarskih poslova. Popravio je vanjsko krilo na prozoru od susjede Barice Malunec, a 25.8. gosp. Branko Tuškan s gosp. Dragutinom Jurković te uredio žljebove oko ulaza i odvodne žljebove. Njih dvojica također su uredili i kupaonicu. Od radnika posebno su se istakli Mile Balen (Mićo), Ivan Mlinarić, a od mladih Ivica Balen, Zdravko Balen, Željko Mlinarić, ? Mlinarić, Marko Mlinarić i Mirjana Mlinarić. Ličani, koje sam nabrojio, svakako zauzimaju prvo mjesto u obnovi crkve. Duša gradnje bio je Stjepan Kobetić koji je rad poticao, veselio radnike sa šalom i doskočicom, a također i s dobrom kapljicom.

Sve u svemu rad je uspio i do sada je potrošeno na obnovu kuće oko 4 milijuna st. dinara (nap.ur.: oko 290 EUR preračunato 17.12.2015). Dobro je uspjelo, svakako bez Božje pomoći ne bi bilo ništa. U međuvremenu nabavljen je novi frižider za župu, a u zadnju sobu ormar i vitrina te stol za 8 osoba. Svakako da su planovi još veći, ali ako Bog dade, uspjet ćemo.

Župa broji 700 stanovnika, od toga 550 katolika.

 

25. prosinca 1974.

Božićnu sv. Misu predvodio je pomoćni biskup Josip Salač.