Rođendan moje Crkve

Pedesetnica - Duhovi, 2016.

Podrijetlo naziva "crkva" nije sasvim jasno. Općenito se drži da potječe od grčke arhaistične riječi kyriaké, što znači: Gospodnji tj. dom.

U nedjelju je slavljen blagdan Duhova koji se s pravom smatra rođendanom Crkve - zajednice vjernika. Ovdje objavljujemo jedan tekst na tu temu iz knjige "Naša obitelj slavi crkvenu godinu" koji nam može pomoći spoznati našu osobnu (ne)pripadnost toj zajednici vjernika u punom smislu te riječi.

Kad čujemo riječ „crkva“, ponajprije pomislimo na njeno ustrojstvo, na njene...

zakone i zabrane, na papu i biskupe, a katkad i na crkveni porez. Djeca pomisle pak ponajprije na crkvu kao Božju kuću.

Naša djeca misle naravnije od nas. Crkva je zajednica svih kršćana, povezanih zajedništvom iste vjere, cilja, nade i bogoslužja. Isusova Crkva je samo jedna. Na žalost, ljudskim pogreškama ta je jedina Crkva razdijeljena na različita vjerovanja. Ekumenska nastojanja žele prevladati te razlike.

Riječju Crkva (velikim početnim slovom) misli se na zajednicu Gospodinovu. Kako bi ta zajednica vjernika u našem svijetu mogla živjeti i razvijati se, svaki krštenik ima u njoj svoju zadaću. Ne postoje, dakle, ni oni „gore“ ni oni „dolje“. Postoje pak različite službe i darovi. Pavao to opisuje slikovito uspoređujući te službe s ljudskim tijelom koje ima različite organe. Svaki kršćanin je odgovoran za cjelovitu Crkvu i to kao otac ili majka, kao redovnica ili misionar, kao dijete ili kao papa.

Kad kažemo „idemo u crkvu“, mislimo prije svega na zgradu, u kojoj se okupljamo i slavimo bogoslužje. U tom slavlju je osobito jasno da smo svi Isusova zajednica. Mjesto naše obitelji u crkvi stoga ne bi smjelo ostati prazno, ako uistinu želimo pripadati toj zajednici.

Katoličke župe pripadaju dekanatima i biskupijama; sve biskupije svijeta zajedno pak čine veliku Isusovu zajednicu - Crkvu. Kao znak toga jedinstva, misnik u svakoj misi spominje ime mjesnoga biskupa i ime pape.

I mi podržavamo to zajedništvo, ako nastojimo da naša župna zajednica uvijek raste i da nije ograničena samo na župnika i njegove suradnike. Učinimo stoga sve što je u našoj moći; ako ustreba, uključit ćemo se u djelatnost župnoga vijeća, radit ćemo s djecom ili s mladima, ali jednako tako i sa starima i nemoćnima naše župe. (pk)