Važnije je biti nego imati
18. nedjelja kroz godinu (C), 2016.
Naše svakidašnje brige jesu: niska plaća, rast cijena, životni standard. Te su naše brige opravdane, ali možda nas i previše znade zaokupiti naš materijalni probitak i odveć smo zaraženi suvremenim društvom "potrošnje". Rekli bismo da je to demon posjedovanja koji nas neprestano napastuje. Ne osjećamo li pritom opasnost da nas ono što posjedujemo sve više zarobljava?
"Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje", kaže Isus u današnjem evanđelju.
Ova je misao ujedno i tematska poruka današnje evanđeoske riječi. Isus se za vrijeme svojega zemaljskog života suočavao s brojnim problemima svojih sunarodnjaka. Nisu svi problemi bili duhovne naravi, već i materijalne, poput ovog današnjeg koji se tiče nekontroliranog stjecanja materijalnih dobara.
Materijalno bogatstvo daje određenu sigurnost u ljudskom životu. No, ono je nedovoljno da bi ljudsko srce uistinu bilo sretno, ispunjeno, zadovoljno. Da je drugačije, svi bi bogataši svijeta bili sretni i zadovoljni svojim životom. Naprotiv, činjenice govore da upravo oni zbog svojega materijalnog bogatstva žive u velikom strahu. S jedne strane, u strahu su od svih mogućih krađa, ucjena, prijetnji drugih moćnika i raznih lopova i svjetskih prevaranata, a s druge strane, strah im nameće i samo njihovo bogatstvo jer ne mogu zamisliti da bi mogli živjeti bez njega. Stoga u svojim materijalnim dobrima ne vide više samo dobro, nego i svetinju koju počinju obožavati. Otuda paničan strah od stvarnosti bolesti i smrti. Jer gdje je čovjeku blago, gdje su mu najveći životni prioriteti, svetinje, tamo mu je i srce, tamo je on "kod kuće", jer to blago predstavlja njega samoga. Isusova prispodoba o bogatašu koji nije mario za svoju dušu, nego samo za zgrtanje ogromnoga materijalnog bogatstva ukazuje na još jednu važnu činjenicu, a ta je da nitko od nas ne zna kad će ga Gospodin pozvati k sebi.
Čovjek se u životu toliko muči da bi stekao mnoga materijalna dobra kao zalog sigurnosti za sebe i za svoju obitelj, a kad ga Gospodin pozove k sebi, ostavlja sve to i dolazi pred Njega samo sa stečenim duhovnim dobrima. Mudar je čovjek onaj koji u materijalnim dobrima vidi dobru priliku za "zgrtanje blaga na nebu", odnosno za kapital s kojim će stati pred Gospodina. Mudar je čovjek onaj koji svoje pravedno stečeno bogatstvo dijeli s drugima bez ograničenja. Uostalom, ne dijeli svoje nego ono što je zajedničko svima, jer su mu to svojim radom mnogi drugi, znani i neznani, omogućili. Zato mudar i Bogu vjeran čovjek zna komu treba zahvaliti za sva dobra koja uživa u ovom životu i ujedno u koga imati najveće povjerenje i onda ako ostane bez svih dobara.
. . .
Prvo čitanje (Propovijednik 1,2; 2,21-23)
Ispraznost nad ispraznošću - veli Propovjednik - ispraznost nad ispraznošću, sve je isprazno. Jer čovjek se trudi mudro i znalački i uspješno, pa sve svoje mora ostaviti čovjeku koji se oko toga nije trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. Jer što ima čovjek od sve brige srca svoga i truda kojim se trudio pod suncem? Jer svi su dani njegovi muka i poslovi njegovi jad; čak mu ni noću ne miruje srce. I to je ispraznost.
Drugo čitanje (Kološanima 3,1-5.9-11)
Braćo i sestre! Ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist.
Evanđelje (Lk 12,13-21)
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje."
Kaza im i prispodobu: "Nekom bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu'. I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!'
Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'"
"Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."
. . .
