Trajna budnost za Boga i ljude oko nas
Razmišljanje uz 19. nedjelju kroz godinu (c), 2016.
Ovih dana su mnogi od nas kao turisti na putu s autom. Što je više vozila na cesti i k tome vremenska prognoza nepovoljna, time još jasnije imamo osjećaj da ako želimo doći do cilja potrebna je budnost i spremnost na reakciju, u protivnom dovodimo sebe i druge u opasnost. Budnost je riječ koju susrećemo i u današnjim biblijskim tekstovima.
I usporedba s autom nije neprimjerena kako se na prvi pogled čini: ako naša vjera nije budna i spremna na reakcije, ona iz očiju gubi svoj cilj i riskira da se izgubi u besmislu i praznini. Svako od današnja tri biblijska čitanja pojašnjava nam drugi vid budnosti.
Budnost razvija osjetljivost za Boga, za ljude, za ponašanje u određenim životnim situacijama. Za sve vjernike su potrebni osnovni stavovi kao odvajanje od materijalnog bogatstva, očekivanje ponovnog dolaska Gospodina i vjernost u ophođenju s od Boga povjerenim dobrima i ljudima. Ti temeljni stavovi nisu neka nebitna životna načela, nego postaju životni u ophođenju s konkretnim ljudima i u konkretnim situacijama. Kako se ponašamo prema Bogu i prema ljudima? Fiksiramo li ih na određenu ulogu? Puštamo li da Isus vrijedi samo u nekim dijelovima našega života?
Današnje Evanđelje nam jasno pokazuje da nepažnja i nedovoljna osjetljivost imaju negativne posljedice, kako za naš odnos prema svijetu, tako i za naš odnos prema Bogu. Budnost pak i otvorenost za Boga i ljude stvara trajno i neuništivo zajedništvo. Očekivanje Gospodina postaje konkretnim samo u ljubaznom i ljudskom ophođenju sa svim stvorenjima oko nas.
Često se pitamo zašto Bog ne odgovara na naše molitve, zašto šuti? Mnogi od nas bismo željeli da nam Bog odgovara u skladu s našim željama i maštanjima … ali Božji put je drukčiji. On poznaje našu prošlost, sadašnjost i budućnost i odgovara nam jedino u tišini. Omogućimo mu tu tišinu i budimo spremni čekati. Doći će pravi trenutak u kojem ćemo moći čuti Božji odgovor.
"Kraljevstvo nebesko" je akcija svih kršćana koja ne trpi odgode. Njezina vrijednost je upravo u tome što odražava stopostotnu spremnost i odaziv svih pozvanih. Nažalost, i u ovoj akciji događaju se otkazi. Ljudi nisu spremni odvažiti se te ići u rizik Kraljevstva Nebeskog koje je naviješteno, ali se još ne vidi. Radije su spremni prihvatiti ono što vide, ali ih odvlači od bitnoga. Upravo stoga nam je i upućena Isusova riječ u današnjem Evanđelju: "I vi budite pripravni jer u čas kada i ne mislite Sin Čovječji dolazi!" (Lk 12,40). Hoćemo li se dati iznenaditi? O tome sami odlučujemo. (pk)
