Moj Bog je siromah
Razmišljanje uz 23. nedjelju kroz godinu (c), 2016. i povodom današnjega službenog proglašenja Majke Terezije svetom
Da, moj Bog je siromah:
"Učite od mene jer sam krotak" (Mt 11,29).
Moj Bog - Krist bje ponizan.
Radio je vlastitim rukama.
Na koncu svog života ni kuće nije imao: "Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu" (Mt 8,20).
Stoga je moj Bog slobodan.
Što nas zarobljuje nije volio: bogatstvo, čast i moć.
Volio je ono po čemu smo slobodni: dobrotu, pravdu, milosrđe, prirodnost.
Volio je svoga Oca.
Moj Bog siromah voli što je maleno, priprosto, prezreno, skromno, nevino, nepatvoreno.
Bogatstvo je mast što zaprlja.
Siromaštvo je sapun što pere.
Moj Bog je voda izvora, bistra, prirodna i čista.
U njegovim je očima svjetlo, samo svjetlo.
Sunce, bogatstvo siromaha - to je On.
Dan - bogatstvo trudbenika - to je On.
Noć je samo za bogataše.
Moj Bog je svjetlo i sunce i dan, jer je siromah.
Teško razumije mog siromašnog Boga, mog nevinog Boga, mog Boga bez zlata, mog slobodnog Boga, čovjek koji žeđa za svim što ga zanosi, koji voli sve što sjaji, što ga privlači; za čovjeka što ga ni vlat svježe trave ne umekša.
Stoga mnogi ljudi padaju u iskušenje, prinose tolika bogatstva Bogu i njegovoj Majci, kite im zlatom hramove i slike; njihove službenike oblače svilom; ustupaju prva mjesta i pred njima skinu šešir; pred onim s nešto više vlasti i s većim tekućim računom duboko se naklone.
Ali moj Bog se ne mijenja, moj Bog je siromah i prijatelj siromaha.
Moj Bog pripada slobodnima koji ga potpuno ljube, a da im ništa ne ostane među rukama.
Moj Bog je od onih, što znaju otkriti u siromaštvu jedino bogatstvo: svjetlo ljubavi.
(Huan Arias: "Bog u kojega ne vjerujem")
. . .
Prvo čitanje, Knjiga Mudrosti 9,13-18b
Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin? Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenit mislima. Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? Tko bi doznao tvoju volju da nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga? Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.
. . .
Drugo čitanje, Poslanica Filemonu 9b-10.12-17
Predragi! Ja, Pavao, starac, a sada sužanj Isusa Krista, molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima. Šaljem ti ga – njega, srce svoje. Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u
okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.
. . .
Evanđelje, Luka 14,25-33
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik."
"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' Ili – koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir."
"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."
. . .
