Bogat je onaj tko malo treba
Razmišljanje uz 25. nedjelju kroz godinu (c), 2016.
Bogatstvo na koje se ljudi oslanjaju, poznato kao "Mammon", je nesigurno i nepravedno. Nitko nema pravo obilovati dokle god postoji siromaštvo. "Tko živi u izobilju lako zaboravi Gospodina." To je iskustvo vjerojatno staro kao i samo čovječanstvo.
Posljedice takvog ponašanja prikazane su u knjizi proroka Amosa (prvo čitanje): bogati se sve više bogate, a siromašni su sve siromašniji. Luksuzni način života gornjih slojeva održava se izrabljivanjem malih ljudi. To se zlo onda pokušava sakriti bogatim i svečanim kultom. Još gore, pod maskom pobožnosti, gotovo da se opravdavaju nezdrava želja za dobitkom, neiskrenost i izrabljivanje ljudi. No, takvi zločini nemaju opstanka pred Bogom. Kao i uvijek, Božja pravednost stoji na strani slabih.
Stoga i usporedba u Evanđelju o nepravednom upravitelju djeluje kao ismijavanje, kad Isus, čini se, hvali ponašanje toga varljivca. No, Isus želi reći nešto drugo. Isus ne hvali upravitelja zbog toga što loše upravlja imanjem svoga gospodara ili zbog toga što tuđim novcem pridobiva ljude za sebe, nego jedino zbog toga što se daje na posao promišljeno i pogledom upravljenim u budućnost. Na primjeru jednog "svjetskog čovjeka" Isus nas želi poučiti u sljedećim stvarima: iskoristiti vrijeme dok još za to imamo mogućnosti; sada, u sadašnjosti graditi svoju budućnost; odlučiti se za potrebnu promjenu života prije nego je prekasno.
Ta se usporedba nadopunjuje u slijedećim retcima izrekama o bogatstvu. Bogatstvo je opasno, jer lako zavodi na nepravednost. Onaj tko ima mnogo, izgleda možda izvana bogatiji, ali bogatiji je onaj tko manje treba. A najbogatiji je onaj tko puno daje. Samo aktivno zauzimanje za one koji su u nevolji i za siromašne čini nas kao kršćane vjerodostojnima.
Ako naša bogoslužja služe samo kao maska za prikrivanje naših ljudskih slabosti ili za osobnu izgradnju, onda ona nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Onda imaju pravo oni koji nama kršćanima uvijek govore da je bolje biti dobar čovjek nego ići u crkvu. Ako to predbacivanje stoji, onda je to loše jer tada naša bogoslužja ne donose nikakva ploda, ne obraćaju nas i ne pomažu nam da u svom životu napravimo reda.
Plodovi će doći, kao što vjernike upozorava apostol Pavao, jer ruke koje se podižu i šire za vrijeme molitve moraju biti čiste ako su spremne na djelo ljubavi - kao što čine podignute i raširene ruke Raspetoga.
Iskoristimo naše neznatne mogućnosti i ispitajmo svoj život na mjerilu pravednosti prema ljudima, a time i prema Bogu. I naše bogatstvo dano nam je samo u jednu svrhu: da ukinemo siromaštvo u svim područjima ljudskoga života. Inače naše obilovanje je nepravedno.
. . .
Prvo čitanje, Knjiga proroka Amosa 8,4-7
Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: "Kad li će mlađak proći da prodamo žito, i subota da tržimo pšenicu? Smanjit ćemo efu, povećavati šekel da varamo krivim mjerama, da kupimo siromaha za srebro, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita." Zakle se Gospodin Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega!"
. . .
Drugo čitanje, Prva poslanica Timoteju 2,1-8
Predragi! Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini. Hoću dakle da svi ljudi mole na svakome mjestu podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.
. . .
Evanđelje, Luka 16,10-13
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?"
"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
. . .
