Što imaš da nisi primio?
Razmišljanje uz 28. nedjelju kroz godinu (c), 2016.
Nema čovjeka koji nije darivao ili bio darovan, jednostavno stoga jer u protivnom više ne bi bio čovjek. Čovjek u svom životu obično više prima nego što daje, a misli da više zaslužuje nego što zahvaljuje. Darivanje je iskustvo koje sačinjava bitnu dimenziju ljudskoga života. Možemo živjeti u uvjerenju da je sve što imamo nešto po sebi razumljivo - naš život, zdravlje, jelo i piće, ukućani i prijatelji, naše sposobnosti i nadarenosti - ili iz duboke vjere koja na svemu zahvaljuje Bogu i ljudima.
Odjekuju mi danas riječi apostola Pavla u poslanici Korinćanima: "Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?"
Pođimo redom. Zar se nisu naši roditelji međusobno darivali pa smo po tom daru majčine utrobe došli na svijet, dar smo roditeljima, jedni drugima, darovana su nam naša djeca, prijatelji, susjedi, kolege na poslu i još puno, puno toga.
Svi darovi ovozemaljski ne mogu se usporediti s onima koji nam dolaze od Boga. On je dar u sebi i dar za čovjeka. Zahvalnost je dar plemenite duše. Tko zahvalno gleda na život bit će zadovoljan s onim što je od Boga dobio. Jer, sve što jesmo i imamo dar je od Boga - i na svemu mu trebamo zahvaljivati. Ne zavaravajmo se. Naša zahvalnost Bogu nije potrebna, ona je potrebnija nama. Zahvalnost čuda čini jer smo radi nje iskreniji, ponizniji, skromniji, bogobojazniji, vjerniji, osjećajnij, postojaniji. Po tim vrlinama Bog lako u nama prepoznaje srce zahvalna čovjeka.
Čovjek koji je izliječen od gube i vraća se k Isusu, pokazuje nam o čemu se radi: o zahvaljivanju. U zahvaljivanju tek shvaćamo veličinu Božjih darova. U zahvaljivanju je naše srce prošireno i otvoreno za ljepotu stvorenja. U zahvaljivanju pokazujemo našim bližnjima kako ih cijenimo i kako im uzvraćamo ljubav. Jer, čovjek zbog svoje nezahvalnosti zaslužuje prezir, a Bog i ljudi cijene zahvalna čovjeka.
Ljudi koji su razvili način zahvaljivanja i razmišljanja, osjećanja, kojima je on postao stil života, svaki dan otkrivaju da im Gospodin daje snagu da i u teškoćama ostanu vjerni i odani Bogu i bližnjima. Čovječe, klekni pred Kristov križ i budi zahvalan, jer što imaš da nisi primio?
. . .
Prvo čitanje, Druga knjiga o Kraljevima 5,14-17
U one dane: Naaman Sirac siđe i opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi Elizeja, čovjeka Božjega. I tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se od svoje gube.
Vrati se on čovjeku Božjemu sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo sad znam da nema Boga na svoj zemlji osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge." Ali Elizej odgovori: "Živoga mi Gospodina kome služim, ne primam!" Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede.
Tada Naaman reče: "Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Gospodinu."
. . .
Drugo čitanje, Druga poslanica Timoteju 2,8-13
Predragi! Spominji se Isusa Krista, uskrsnula od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas! Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!
. . .
Evanđelje, Luka 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
. . .
