Udovičin primjer ustrajne molitve
Razmišljanje uz 29. nedjelju kroz godinu (c), 2016.
Današnja Isusova prispodoba u evanđelju govori o nekom sudcu i nezaštićenoj udovici. Razmišljanje o ovom tekstu potiče nas da udarimo žestoko po koruptivnom, potkupljivom, pristranom, beskrupuloznom i nepravednom sudcu koji se Boga ne boji niti za ljude mari. Sve su to društvene prljavštine koje ne bi smjele resiti nijednog člana društva, a ponajmanje sudca koji je pozvan da na temelju zakona donosi presude za svakog optuženika pošteno i jednako pravedno.
Isus u prvi plan ipak ne stavlja sudca nego nezaštićenu udovicu. Ona nema novca da bi podmitila sudca. Nema moćnog zaštitnika koji bi vršio pritisak radi nje. Ona može biti samo dosadna. I ona to čini temeljito, rasrđuje sudca, beskrupuloznog "lika". Mogla bi se i potući. I konačno dobiva svoje pravo.
Logika Isusove prispodobe je jasna: ako se udovica svojim molbama uspjeva izboriti za svoje pravo kod tako zloga sudca, kakav li je pak više dobri Bog! Ona je dobila, jer je uporno ostala pri svome. Ako ustrajemo u molitvama kao ova energična žena "neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?"
Kako svoje nevolje, brige i probleme pretvoriti u molitvu? "Nevolja uči moliti" jedna je stara i kriva izreka, jer rijetko je nevolja nekoga naučila pravilno moliti. Obično se radi o nesporazumu, pri čemu se molitva shvaća kao zakrpa. Tako se molba Očenaša "budi volja tvoja" pretvara u "budi volja moja". Tko tako moli stalno je izložen opasnosti razočaranja. A tko svoj cijeli život stavi pod Božje vodstvo neće izgubiti tlo pod nogama ni onda kad se čini da mu je voda već došla do grla.
Veliki Božji mislilac iz 15. st., Nicolaus von Cues, je ispisao jednu molitvu koja u mnogome rješava zagonetku kako se Bog čovjeku predaje i kako čovjek u moltvi susreće Boga i samoga sebe. Molitva glasi:
„Kako bih Te trebao moliti? Ne razumijem, kako ću moliti da mi se daruješ, kada si Ti sve u svemu. Kako ćeš mi se darovati, ako mi istodobno ne daruješ i nebo i zemlju i sve što je u njima. Da, još i više: Kako ćeš mi se darovati, ako mene samom meni ne daruješ. I tako u šutnji razmatranja umuknem. Ti mi, Gospodine, odgovaraš u dubini moga srca i kažeš: Budi svoj i ja ću biti Tvoj! O milino svih slasti, stavio si mi na volju, da budem svoj samo ako to želim. Ako ne pripadam sebi, tada i Ti ne pripadaš meni. Učinio si slobodu potrebnom, jer ne možeš biti moj, ako ja nisam svoj. I jer je to moja slobodna odluka, ne prisiljavaš me nego čekaš da se ja osobno sam odlučim. Dakle, do mene stoji, Gospodine, ne do Tebe, jer Ti ne stavljaš granicu svojoj neizmjernoj dobroti, nego je obilno izlijevaš na sve koji je mogu primiti. A Ti si, Gospodine, sama Dobrota!”
. . .
Prvo čitanje, Izlazak 17,8-13
U one dane: Dođu Amalečani i zaratuju s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jozui: "Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci."
Jozua učini kako mu je Mojsije rekao te zapodjene borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok je Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi
Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen i staviše ga poda nj. On sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jozua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.
. . .
Drugo čitanje, 2. Timoteju 3,14–4,2
Predragi! Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.
. . .
Evanđelje, Luka 18,1-8
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"
Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
. . .
