Uzvisivanje rađa poniženje
Razmišljanje uz 30. nedjelju kroz godinu (c), 2016.
U svakome od nas živi i farizej i carinik. Danas je teže nego ikad pronaći kriterije "dobrog kršćanstva". Različita polariziranja i napetosti unutar Crkve zavode nas da branimo svoju poziciju, a druge gledamo u ulozi farizeja. Loši sud o sebi farizej vjerojatno nije primio bez protesta:
"Gospodine, znam da imaš svoja mjerila i da često odlučuješ drugačije od naše logike. Ali, je li to još pravedno? Ja se čitav život trudim, pokušavam svoj život uskladiti sa zapovijedima. Misliš li da mi je posebna radost danima postiti i mučiti se žeđu? Misliš da mi to nije nikakvo odricanje kad od svega dam desetinu tebi? Priznajem, često sam promatrao ovoga carinika i njegove prijatelje, ponekad sam čak poželio – oprosti mi, Gospodine – živjeti po svome, bez morala, bez materijalnih briga. Ali ostao sam ti vjeran. Gospodine, izdržao sam u vjeri. Je li to sada tvoja plaća? I prije svega izobilje: je li sada odjednom ovaj carinik pravedniji od mene? Nemoj se čuditi, Gospodine, kada te tvoj najvjerniji izbaci iz ravnoteže. To je svojevoljnost, a ne pravednost."
A Bog bi mu možda odgovorio: "Imaš pravo kad svoje velike zasluge nabrajaš preda mnom. Trudiš se i veoma si pobožan i iskren. Ali kukolj neljudskosti koji raste u tvojoj pšenici nadvisio je sve plodove. Tvoj način življenja vjere je postao uzak i nemilosrdan. Kako možeš tvrditi da poštuješ moje zapovijedi, kad tako postupaš sa svojim bratom carinikom? Kako se taj tvoj prezir slaže s tvojom pobožnošću? Tvoj te ponos zaslijepio. U svojoj pravednosti postao si sam sebi bogom. Stoga u vjeri više ne nalaziš mir i ispunjenje, zato ti ne mogu darovati novi život i novu pravednost."
Glavna pogreška farizejeva nije u nabrajanju njegovih dobrih djela. Smijemo i moramo se radovati zbog svojih pozitivnih djela i za to Bogu zahvaljivati. Ali ne smijemo zaboraviti milosrđe.
Farizejeva bi molitva mogla glasiti ovako: "Bože, zahvaljujem ti za to što jesam. Ti mi želiš dobro. Jer znam da mojim djelima prethodi tvoja milost. Daj i drugima milost da te spoznaju i časte, Gospodine. Daj da budem dobar brat onom cariniku i svim drugim ljudima." (Sandra Ranner)
. . .
Prvo čitanje, Knjiga Sirahova Sir 35, 12-14.16-18
Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko.
Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga.
Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol.
Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan,
jer njegove se molbe dižu do oblaka.
Molitva poniznog prodire kroz oblake
i on nema mira dok ona ne dođe do Boga
i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda,
pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.
. . .
Drugo čitanje, Druga poslanica Timoteju 4, 6-8.16-18
Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se!
Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.
Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
. . .
Evanđelje, Luka 18, 9-14
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grješniku!’
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj!
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
. . .
