Pazite, ne dajte se zavesti

Razmišljanje uz 33. nedjelju kroz godinu (c), 2016.

Biblijski tekstovi koji se danas čitaju i slušaju u katoličkim crkvama diljem svijeta govore o eshatološkim vremenima. Isus nas želi poučiti da će doći svršetak ovoga i ovakvoga svijeta, ali nikako nas ne želi obavijestiti kada će to biti.

Dan Gospodnji, dan njegova ponovnog dolaska, značit će kraj ovoga našeg vremena. Moć i Slava biti će vidljivi; biti će jasno što je istina i tko ostaje. Trebamo li poželjeti taj dan? On je već počeo: Bog sudi i spašava već sada. Vrijeme svršetka svijeta i čovječanstva ne znamo. Ne znamo također ni na koji se način svemir treba preoblikovati.

Čovjek je znatiželjan pa bi htio znati kada će se to dogoditi. I apostoli su bili znatiželjni pa su upitali Isusa: "Učitelju, kada će biti sudnji dan?" (Lk 21,7). Isus im ne odgovara izravno na njihovo pitanje već upozorava na oprez da će prije toga doći teška vremena.

Vratimo se u 5. stoljeće prije Krista. Prorok Malahija živi u vremenu nakon babilonskog izgnanstva. On zna da je njegovo stoljeće kao doba konačne Božje intervencije, kao kraj vremena. Ali svećenici i ljudi ne shvaćaju to vrijeme ozbiljno: ne uzimaju Boga ozbiljno. Prorok mora čak i prijetiti. Na "Dan Gospodnji" će sve grješno biti spaljeno; nad pravednicima će zasjati "Sunce pravde", za njih će to biti dan spasenja.

Pet stotina godina poslije apostol Pavao poučava svoje Solunjane da pretjerano i naglašeno očekivanje budućnosti može ljude paralizirati. U Solunu je bilo kršćana koji nisu više brinuli o svojim obvezama, jer je tobože uskoro kraj svijeta. Trijezni apostolov savjet im je da nastave mirno sudjelovati u radu i tako zaraditi svoj kruh. Očekivani dolazak Gospodnji zahtijeva od kršćana odgovoran i trezven stav. Ljudi se s takvim saznanjem ne bi znali ispravno ni nositi. To, naposljetku, nije ni važno. Kroz kršćansko djelovanje prepustimo Bogu i Kristu da oni budu sudci našega života. Ostavimo se dosadnih i bespotrebnih rasprava i posvetimo se apostolskom djelovanju.

Isus učenicima spominje i hram u Jeruzalemu, ponos i radost Izraelova koji će biti uništen. Za židovske uši bila je to nevjerojatna spoznaja, za njih je to bio smak svijeta. Za evanđelista Luku je uništenje hrama već događaj prošlosti, a svijet nije završio. Pitanje o kraju vremena je bitno pitanje dolaska Sina Čovječjega u sili i slavi. O tom trenutku samo je rečeno: "To se treba dogoditi, ali to nije odmah svršetak" (Lk 21,9). Prije će nastupiti katastrofe i progoni koji od samih početaka pripadaju kršćanskom životu. Mnoga naša braća u Kristu progonjena su, a često i ubijana zbog svoje vjernosti Gospodinu. Danas je diljem svijeta kršćanstvo najprogonjenija religija. Osobito je to tragično u većinskim islamskim zemljama. Što savjetuje Isus?  Ostati nepokolebljiv! Ne odgovarati s mržnjom na mržnju, te vjerovati u Isusa, koji ostaje vjeran u svim krizama i katastrofama. Kada  će se to sve dogoditi? To se događa dnevno, danas, sada!

Otvorenih očiju i smirenim srcem Isusovi učenici trebaju pratiti događaje i pokušati razumjeti njegova upozorenja i značenja "Pazite, ne dajte se zavesti!" i "Nemojte se prestrašiti!"

Jedan od oblika svjedočenja kršćanske vjere i nade jest nedjeljno okupljanje na bogoslužje. Mnogi suvremeni kršćani su izgubili osjećaj za nedjelju, Dan Gospodnji, i ona je za njih postala samo stanka, odmor ili dan provoda uoči novoga radnoga tjedna. Oni nemaju što slaviti. Kršćani uvijek iznova slave Boga i ustrajno mole da, umjesto ravnodušnosti i obeshrabrenosti, budu odvažni svjedoci evanđelja u današnjemu svijetu, vremenu i prostoru.

. . .

Prvo čitanje, Knjiga proroka Malahije 3,19-20a

Evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Gospodin nad vojskama - neće im ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.

. . .

Drugo čitanje, Druga poslanica Sulunjanima 2Sol 3, 7-12

Braćo: Sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas.

Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati.

Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće raditi, neka i ne jede!

A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

. . .

Evanđelje, Luka 21, 5-19

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: "Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?"

A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak."

Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik.

A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti."

. . .