U čemu je bilo čudo umnoženja kruha i riba?
17. NEDJELJA KROZ GODINU (B), 29.07.2018.
Ipak Biblija ima pravo - pod tim izričajem razvila se neka vrsta razumskog tumačenja prema kojem Biblija, doduše, nije istinita u onom smislu u kojem je shvaćaju vjernici (a nevjernici je baš u tom smislu odbacuju),
ali sadrži mnoštvo podataka koji se - ispravno protumačeni - pokazuju istinitima. Na primjer - mana kojom su se hranili Izraelci u pustinji zaista je postojala, ali nije bila s neba nego prirodna pojava, slatkasta i jestiva izlučina neke pustinjske biljke.
U tom duhu neki tumače i današnje evanđelje o umnoženju kruha. Tko je vidio da ljudi idu na put bez zalihe hrane, ako je imaju!
A u ono vrijeme u Palestini nije bilo gladi. Isusovi učenici imali su, dakle, sa sobom hrane. No nitko nije htio jesti jer se bojao da će onda biti prisiljen dijeliti s drugima.
Pod utjecajem Isusovih riječi ljudi su pobijedili sebičnost, počeli odjednom iz svojih torbi i džepova izvlačiti kruh, ribe i drugu hranu, jesti i dijeliti s drugima. Pritom su iskusili da se hrana dijeljenjem nije smanjivala nego da je bilo dosta za svakoga i još je preteklo.
Jasno da kao vjernici nećemo prihvatiti takvo tumačenje. Ali mu ne možemo zanijekati poučnost. Čak bismo se usudili reći ovo: ako Bog svemogući nahrani ljude na način koji ne možemo protumačiti, onda to i nije posebno čudo. Ta Bog je svemoguć.
Ali ako se promijene ljudska tvrda srca, ako ljudi nadvladaju svoju sebičnost i počnu zaista dijeliti, onda je to pravo čudo.
A posve je sigurno da Isus danas među svojim učenicima želi proizvesti upravo takvo čudo. A učenici vladajući se tako čudesno mogu dokazati da vjeruju u Boga koji čini čudesa.
Misna čitanja 17. nedjelje kroz godinu (B) / Izvor: zupa-kajzerica.com/lp-listić-29.85
