Ovozemaljsko i vječno poslanje obitelji
SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA (C), 30.12.2018.
Današnji evanđeoski tekst ne opisuje neku obiteljsku idilu. Isusovi roditelji su zaprepašteni i zabrinuti zbog njegova ponašanja. Upitaju ga: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili?”
Isus se pokušava opravdati, ali oni nisu shvatili to opravdanje: „Zašto ste me tražili? Zar niste znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Oni ne razumješe riječi koje im reče.”
Čovjek je u redovitim okolnostima čitavoga svog života vezan uz obitelj. Pripadnost obitelji ne smije zarobiti mladoga čovjeka i potisnuti nešto što je značajnije od obiteljske pripadnosti. Drugim riječima, dijete se mora osamostaliti i krenuti vlastitim putem u životu.
Isus u svojoj dvanaestoj godini napušta roditelje te ostaje u hramu. Marija i Josip ne shvaćaju taj prvi čin nezavisnosti Isusove. Javlja se svijest o poslanju koje mu je Bog namijenio. Dolaze do izražaja općenite granice obiteljskih odnosa i ovisnosti. Čovjekov odnos prema Bogu i vlastitoj sudbini važniji je od svih drugih, pa i obiteljskih odnosa. Time se obitelj ne ugrožava nego se svodi na svoju pravu mjeru. Roditelji u odgoju trebaju poštivati ljudsku osobu svoga djeteta i poziv koji mu je Bog uputio. Marija i Josip se pokazuju roditeljima što poštuju poziv koji sami ne shvaćaju.
Roditelji imaju pravo na ljubav i privrženost svoje djece. Ali često ih žele posve zaposjesti i posjedovati. Naprotiv, roditelji trebaju umijeti svojoj djeci dati dovoljno prostora da se razviju u samostalne i odgovorne osobe. To znači pravilno odgajati.
Svi biblijski izvještaji današnjeg dana nam pokazuju da Sveta obitelj nipošto nije bila obitelj bez problema. Josip i Marija pokušavahu, onoliko koliko razumijevahu, dijeliti život svog tako zbunjujućeg Sina i pratiti ga na putu postupnog razotkrivenja njegove tajne. Oni zaslužuju naše divljenje za tu svoju raspoloživost i otvorenost za Božje puteve s njima.
