Blago onome koji svoje pouzdanje stavlja u Boga
6. NEDJELJA KROZ GODINU (C), 17.02.2019.
Svatko teži za srećom. Za kršćane se sreća ne sastoji u nekoj ugodi, već je ona radost koja se postupno otkriva, a katkada se postiže tek na kraju dugog i mučnog traženja.
Prorok Jeremija, a zatim Krist podsjećaju nas da nam valja izići iz nas samih i osloboditi se svoje težnje za udobnošću da bismo bili sretni.
Prorok Jeremija nas u današnjem prvom čitanju podsjeća na izbor koji ljudi moraju trajno birati: između sreće i nesreće. Blago onome koji svoje pouzdanje stavlja u Boga: život će mu biti plodan. Proklet je onaj koji vjeruje jedino u svoje sile: njegov će život biti pust i besplodan. Moramo se vazda oslobađati sebe kako bismo susreli Boga. Tko god to čini neće biti pošteđen nevolja, ali zna kako se zaštititi.
Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima nastavlja svojom poukom o Kristovu uskrsnuću svih ljudi. Za njega je silno važna činjenica da je Krist uskrsnuo, jer da On nije uskrsnuo „isprazno bi bilo naše propovijedanje i zaludna bi bila naša vjera“. To je jezgra naše vjere u Krista koja je znak razlučivanja kršćana od pogana i religioznih ljudi svih vremena.
Evanđelist Luka je izričit da je kraljevstvo Božje među nama. Tko može u nj ući? Od vremena proroka pa naovamo prednost imaju siromasi, obespravljeni, iskorištavani i svi koji su na bilo koji način izrabljivani od drugih. Ne znači to da oni moraju ostati skrštenih ruku. Naprotiv. Oni teže i bore se za kraljevstvo Božje, kraljevstvo pravde i jednakosti. Luka nam realistički nabraja kategorije sretnih i prokletih, onih koji su otvoreni dobru i onih koji su okrenuti jedino prema sebi samima.
