Radikalni Isusov nauk ljubavi prema neprijatelju
7. NEDJELJA KROZ GODINU (C), 24.02.2019.
Mora li Isusove riječi njegov sljedbenik doslovno shvaćati? Pomagati onima koji nas vrijeđaju; odreći se nasilja i time uskratiti svoje pravo na obranu časti; darivati, ne pitajući se je li primatelj vrijedan toga?
Opasnost, da se takve riječi doslovno poštuju, nije velika.
Ali tko se usudi upustiti u to, taj osjeća dašak dodira divne slobode Božje; od ljubavi koja nam se bez zasluga daruje. Osmjehnuti se kad nam se pljune u lice, pomoći tamo gdje nam se okreću leđa - to su nama ljudima (ne)dokučive Božje stvaralačke aktivnosti. Ovaj svijet, ako želi zadržati smisao svoga postojanja, drugoga puta nema!
Ljudi su stvoreni da bi poput Krista postali Bogu slični. Bog ljubi i odvajkada prašta. On je Bog milosrdan, pun nježnosti i dobrote. Poslao nam je i svoga Sina kako bi ljubav konačno slavodobitno nadmašila mržnju. Nakon Krista praštanje je postalo baština svijeta. Praštanje koje se odnosi na sve pa i na neprijatelje. I mi moramo naučiti praštati kako nas je Krist poučio i dao nam primjer. Ne budemo li imali takav stav prema drugim ljudima, onda se ne možemo nazvati Kristovim učenicima. Jer, ljubeći svoje neprijatelje, nasljedujemo milosrdnog Boga i živimo Kristovim životom.
Ako kršćani još uvijek žive po starozavjetnom načelu „oko za oko“, „zub za zub“ za njih Krist još nije došao na ovaj svijet i otkupio ga. Ipak za promjenu i obraćenje nikada nije kasno, pa se upitajmo na kojoj smo razini shvaćanja, prihvaćanja i života ovoga radikalnog Kristova nauka.
