"Taj glas koji s neba dopiraše, čusmo mi..."
2. KORIZMENA NEDJELJA (C), 17.03.2019.
Vidjeti i čuti dva su ne samo jedina, već najvažnija načina kojima čovjek komunicira s vanjskim svijetom. Onaj tko ne može vidjeti je siromašan čovjek, onaj koji ne može čuti možda je čak i siromašniji.
Gledati i slušati su fizički, ali i duhovni procesi, za koje do danas nema pravog znanstvenog objašnjenja. Od sluha tj. opažanja put nas vodi do doživljaja, prepoznavanja, razumijevanja, slušanja...
Na Svetoj se gori Isus predstavnicima Staroga saveza, Mojsiju i Iliji, te trojici apostola, predstavnicima Novoga saveza, očituje Sinom Božjim. Apostolima je bilo teško prihvatiti činjenicu Kristove muke, pa ih On stoga jača svojim preobraženjem. Pokazuje im da se jedino preko muke dolazi do pobjede.
Kao potvrda Kristova poslanja začu se glas iz oblaka: "Njega slušajte" - Isusa, koji je za nas Božja riječ i istina. Tu riječ možemo čuti samo s prikupljenom pažnjom srca koje je spremno slušati.
Slušati Isusa znači dati mu za pravo. Pa i onda kada nam kaže stvari koje nisu tako očite; a i onda kada kaže različite stvari od onih koje svi govore; i onda kada poziva da ga se odvažno slijedi na životnom putu. U društvu u kojemu živimo zvone toliki različiti glasovi koji govore o tome kako se bolje postaviti u životu: pisci, filozofi, političari, propaganda, društvene mreže… Ali postoje i svjedočanstva koje izreče očevidac Preobraženja apostol Petar: "Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori“ (2Pt 1,18).
U Isusu nam Crkva pokazuje sliku novoga i savršenoga čovjeka, kakvog je Bog zamislio. To je čovjek koji se Bogu sviđa. Zato ga želimo slušati i preko njega moliti za sva oproštenja koja su nam neophodna da postanemo ljudi kakvi se Bogu sviđaju.
