Podigni ruke
29. NEDJELJA KROZ GODINU (C), 20.10.2019.
Kada bismo u ljetnim sušnim danima pitali vrtlara što mu pomaže da biljke ne uvenu i da vrt donosi ploda, odgovor bi nesumnjivo bio – voda. Na jednak način,
za plodonosan život kršćanina nužna je molitva. Već nam evanđelist u uvodu u današnje evanđelje nudi razlog zašto nam Isus donosi prispodobu o udovici koja je svojom upornošću zadobila što je tražila.
„Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18,1. Kao da je naglasak na ustrajnosti.
Često molitvu povezujemo s nekim izvanrednim i lijepim osjećajima koji nas doista nekada mogu preplaviti – kako i ne bi – molitva je susret sa Stvoriteljem. Ipak, molitva je i kada nemamo volje moliti, kada smo rastreseni, kada se ne osjećamo dobro. Ono što je najvažnije – molitva treba biti obična, redovita, jednostavna. Redovita!
Vratimo se na sliku vrta. Zamislimo da vrtlar ostavi svoje biljke na milost i nemilost srpanjskom suncu – a zatim, jednom u mjesec dana obilno zalije cijeli vrt vodom. Ili, bilo bi bolje, učinkovitije za biljke da svaki dan malo po malo voda natapa suhu zemlju koja tako poji i hrani biljke.
Molitva je slična toj slici iz naše svakodnevice. Natapajmo svoje dane blagom rosom molitve. Uporno i svaki dan. Tako će naš život nesumnjivo postati vrt, sličan onom Vrtu s početka Svetog Pisma – ugodan i plodan. Zato, podigni ruke, poput Mojsija, pogled okreni prema Nebu – i budi s Bogom na Ti!
Rekao je naš blaženik Alojzije Stepinac: „Kad vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači!“
