Naša obitelj slavi crkvenu godinu
Došašćevni običaji
Došašćevni vjenčić sa četiri svijeće (= ljubav) s ljubičastom vrpcom (= obnova) je tek stotinu godina star običaj, koji se proširio u obiteljima i po crkvama. Postupno paljenje svijeće, najbolje je već u subotu navečer, kad se smrači, ono se može popratiti vrlo lijepo s različitim došašćevnim pjesmama.
Dan svete Barbare (4. prosinca) može se proslaviti tako, da uberemo različite grane jabuka, trešanja, kestenja... Ukoliko ih stavimo u vodu, procvjetat će za Božić kao znak novoga života koji nam se daruje Isusovim rođenjem. Premda priroda izgleda posve mrtva, novi život u njoj klija.
Sveti Nikola (Nikolinje, 6. prosinca) je za djecu poseban blagdan radosti. Svetac, koji je živio u IV. stoljeću, biskup iz Myre (Mala Azija) jedan je od najomiljenijih crkvenih svetaca. Puno je legenda koje govore o njegovoj ljubavi prema ljudima. Broj tri opet igra značajnu ulogu. On spašava tri vojnika od sigurne smrti; nagrađuje tri djevojke za udaju; pušta tri broda puna žita u luku, u kojoj je toliko gladnih. To je dakle dan darivanja i poticanja djece na dobrotu.
Bezgrešno začeće slavimo 8. prosinca. Tim Marijinim blagdanom postao je običaj da majke Marijinu sliku prenose iz kuće u kuću. Prilikom predaje slike susjedi, obavlja se marijanska pobožnost sa zapaljenim svijećama na došašćevnom vjenčiću. Pobožnost se zaključi molitvom: „Anđeo Gospodnji navijestio Mariji“.
Sveta Lucija (13. prosinca), mučenica ranoga kršćanstva, daruje svoj mladi život iz ljubavi prema Bogu. To je dan darivanja djece. Običaj je da se taj dan zasije pšenica, koja će ukrasiti jaslice i naš božićni obiteljski stol.
Pravljenje jaslica je također došašćevni običaj. Postavljanje jaslica ima početke kod svetoga Franje Asiškoga, koji je 1223. po prvi put sagradio male jaslice. Tek od XVII. stoljeća jaslice postaju uobičajene u crkvama i obiteljima.
